Posts Tagged ‘wireless network’

Olimpijske igre 2008 pokrivene wireless mesh mrežom

June 23rd, 2008

Strix Systems, jedna od vodećih wireless tvrtki u svijetu u pogledu integracije ‘high-performance’ modularnih wireless mesh mreža danas je objavila da su njezini Access/One® Outdoor Wireless Systems (OWS) i integrirani Personal Mobile Command (PMC) komunikacijski sustavi dostavljeni u Peking za Olimpijske igre, a namijenjeni za javnu sigurnost. Silicon-Star Science & Technology Development Co. Ltd i Beijing Aerospace Changfeng Co., Ltd udružili su se u dizajniranju i integraciji PMC komunikacijskog sustava na lokaciji oko stadiona gdje će se održavati Olimpijske igre, a koji će omogućiti kontinuiranu, stabilnu i sigurnu povezivost govorne mreže, Interneta, sigurnosnih vozila, kao i raznog osoblja koje će obavljati svoje zadatke tijekom Olimpijskih igara u kolovozu 2008. godine. Strix Access/One modularna tehnologija integrirana je u PMC uređaje koji su mali, prijenosni, i koji odmah između sebe uspostavljaju vezu visokih brzina i male latencije mobilne širokopojasne mesh mreže. Preko istih ide mobilna komunikacija ljudi na terenu, teresnkih sigurnosnih vozila sa call centrom koji također ima integrirani bežični i satelitski širokopojasni pristup za video nadzor i osobne video / govorne komunikacije. Svaki mrežni mesh node ima šest mrežnih interfacea viskokih izlaznih snaga, a svaki interface obilježen je drugim standardnom odnosno 802.11a, 802.11b, 802.11g, 802.11j i 4,9 GHz (DSRC-C) radio interfaceom. Neki se koriste za pristup mreži, a neki za backbone mesh mrežu i redundanciju. Evo kako je to zamišljeno slikovito…

U principu i nemam neki dodatni komentar na to. Pohvalno i inovativno u svakom pogledu. Svaka čast za ideju i implementaciju. Win-win situacija za sve njih. Pokaže li se sustav funkcionalnim bez greške, bit će to jako lijepa referenca za daljnje probijanje na tržište. Ustvari, mislim da još nitko nije napravio ništa slično tome.

Community Wireless mreže mogu imati transformativni utjecaj

June 16th, 2008

Sascha Meinrath Pravo na primanje i priopćavanje obavijesti je univerzalno ljudsko pravo koje može biti poboljšano i zaštićeno omogućavanjem dostupnosti bežičnih komunikacija za sve i svakoga, rekao je na nedavnoj konferenciji Sascha Meinrath. Kako je tehnologija sazrijela sve je veći interes za pružanje širokopojasnog pristupa Internetu putem bežičnih veza koje dopuštaju da se na jednostavan način spojite sa drugim ljudima, na hotspotove i druge pristupne točke te da komunicirate preko iste infrastrukture bez obzira gdje se nalazili, u lokalnom kafiću ili na javnom trgu, a naravno ovisno o dostupnosti bežične mrežne infrastrukture. Usmjerivači prometa (routeri) ne zahtijevaju skupe podzemne kabele i najam DTK sustava te mogu biti instalirani na javnu rasvjetu i na druge javne građevine. Doduše na Wireless Summitu stručnjaci su naveli da pružanje low-cost usluga pristupa Internetu i instalacija low-cost wireless opreme nije laka i jednostavna. San Francisco i Philadelphia imaju javnosti poznate poteškoće koje pokušavaju riješiti javno-privatnim partnerstvom te osigurati gradsku bežičnu mrežu kojoj će moći pristupiti svi građani. Gradovi su privatnim tvrtkama omogućili postavljanje wireless opreme na javna mjesta u vlasništvu grada te da građanima naplaćuju pristup mreži. Cijeli sustav se pokazao skup i problematičan gdje su na čelo problematike proizlazili dostupnost, brzina pristupa mreži, brzine na backbone infrastrukturi i privatnost podataka odnosno kontrola istih.

Sascha Meinrath, ekspert na wireless mreže u New America Foundation i direktor wireless summita, rekao je da je glavni interes wireless zajednice javno dobro, a ne korporativni profit. Da bi taj model bio uspješan, kaže, gradovi i/ili wireless organizacije moraju uložiti novac u bežičnu infrastrukture i pružanje usluga u neutralnom modu za sve korisnike unutar mreže odnosno za sve građane koji su u dosegu pokrivenosti bežičnom mrežom. Wireless summit sadržavao je prezentacije različitih modela za implementaciju bežičnih mreža, dostupne tehnologije i koristi od takve mreže u promociji ljudskih prava i koheziji zajednice. SHRP (AAAS Science and Human Rights Program) je preuzeo projekt bežične komunikacijske tehnologije i borbe za ljudska prava kojim nastoji omogućiti i unaprijediti univerzalni pristup Internetu, a posebna grupa kojoj su cilj povećanje dosega i utjecaj ljudskih prava radi sa siromasima koji su locirani u udaljenim i/ili visokorizičnim područjima, gdje je pristup Internetu nemoguć ili je previše skup.

Rey RamseyMi moramo osigurati da svi u društvu mogu iskoristiti transformativne mogućnosti digitalne tehnologije“, rekao je Rey Ramsay, izvršni direktor korporacije “One Economy”. Ista organizacija je neprofitna i promovira pristup digitalnoj tehnologiji na četiri kontinenta. S obzirom da gradovi, wireless zajednice i aktivisti imaju tendenciju za implementaciju bežičnih mreža u mjesta prebivanja, potrebno im je da zadrže jasan fokus na temeljni cilj – biti siguran da svatko može imati pristup u digitalno doba, rekao je Remsey. U San Franciscou i drugdje, rekao je, fokus je prečesto namamiti izgradnju sustava i logistiku pružanja usluge te povezivanja u različite grupe, a ne na veća pitanja dostupnosti kako bi se osiguralo da svi u zajednici imaju poticaj i opremu koja im je potrebna da bi ju iskoristili za bežični pristup mreži. Wireless zajednice, da bi doista bile uključive odnosno uzete u obzir i uspješne u svojim nastojanjima, moraju osigurati sadržaj i aplikacije koje se mogu konstantno nadograđivati, a koje bi olakšale život stanovnika i riješile pravi problemi kao što je pružanje obrazovanja i drugih edukativnih aktivnosti te radnu snagu za razvoj mogućnosti. Došlo je do takvog pomaka da neprofitna organizacija kao društvena grupa osigura slobodan pristup mrežnoj infrastrukturi svim građanima. U Torontou, grupa se zove Wireless Toronto, grupa volontera kroz svoj volonterski rad i tehničku pomoć postavlja bežične mreže u više od 30 lokacija u gradu. Svi troškovi su plaćeni od strane lokalne samouprave, restorana, trgovina i drugih poslovnih subjekata gdje je wireless oprema instalirana.

Nicole Ozer, direktor tehnologije i građanskih sloboda u “Northern California Branch of the American” upozorio je na nastojanje kompanija da osiguraju bežični pristup na temelju cijene privatnosti ljudi. U nekim slučajevima gradovi su praktički spremni na odricanje privatnosti u zamjenu za izgradnju bežične mreže. Ugovorima sa Google i Earthlink, a kojima se namjeravao pružiti wireless pristup u San Francisco, nije se uspjela osigurati mogućnost zaštite anonimnosti korisnika, bilježi Ozer u članku u “University of San Francisco” kao i nesposobnost ograničavanja količine osobnih podataka koji bi se prikupljali i iskorištavali u komercijalne svrhe.

Rey RamseyAmir Dossal, izvršni direktor Ureda Ujedinjenih naroda za partnerstvo, rekao je da je pristup digitalnoj tehnologiji važan alat za pomoć zemljama u razvoju da bi mogli živjeti bolje i učiti bolje. Dossal je rekao da mnogo više možemo učiniti. “U Ujedinjenim narodima shvatili smo da ako želimo napraviti neku razliku za ljude u zemljama u razvoju, moramo uzeti kvantni skok“, rekao je Amir Dossal. “Mi bi trebali omogućiti dostupnost svih tehnologija” – istaknuo je Dossal, te dodao navodeći napore wireless grupa kao što su UN’-ove “Global Alliance” za Informacijske i komunikacijske tehnologije i razvoj, te neprofitna “One Laptop Per Child” inicijativa. Tržišne sile će uvijek igrati ulogu u uspostavljanju bežične tehnologije. “No, sustav je učinkovitiji ako ga gradimo zajedno i globalno” – kazao je Dossal. Nadodao je i kako wireless zajednice imaju važnu ulogu u širenju pristupa bežičnim tehnologijama i u razvoju naroda. Zadatak može biti težak u državama represivnog režima gdje se ograničava pristup tehnologiji i ističe nepovjerenje prema otvorenoj komunikaciji.

Agnes CallamardAgnès Callamard, izvršna direktorica “Article XIX”, međunarodne organizacije smještene u Londonu, a koja se bavi ljudskim pravima, slobodom izražavanja, slobodom informacija, rekla je da su međunarodne obaveze za države da poštuju prava svojih građana da slobodno komuniciraju preko bilo kojeg medija. Njezina organizacija je dobila ime po Članku 19. UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima, koji glasi: “Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tuđeg miješanja, primanje i priopćavanje informacije i ideje kroz bilo koji medij, bez obzira na barijere“. Njezina grupa radila je na slučaju oko dodjele elektromagnetskog spektra wireless zajednicama. Loša (pre)namjena istog može ograničiti pristup i mogućnosti razvoja wireless zajednica. Dodjela spektra također je jedna od tema u Sjedinjenim Američkim Državama. Community wireless zagovornici se pritom zalažu za pristup nekorištenom dijelu spektra dodijeljenog za TV emisije. Radi se o neiskorištenom dijelu spektra, a koji je poznat kao “bijeli prostor”. Priupitali su federalnu komisiju za komunikacije (FCC) da oslobode slobodne dijelove TV spektra za slobodno korištenje od strane wireless zajednica. Agencija je prihvatila upit i trenutno razmatra tu mogućnost.

Meraki Inc. pokriva cijeli San Francisco WiFi signalom

January 4th, 2008

logo.gifKompanija Meraki Inc. dala si je zadatak do kraja 2008. godine pokriti cijeli grad San Francisco sa WiFi signalom te omogućiti svim građanima pristup lokalnoj broadband mreži i Internetu po znatno većim brzinama. Meraki je do sada WiFi signalom pokrio šest četvrti unutar San Franciscoa čime su omogućili nesmetano povezivanje na mrežu za 25.000 kućanstava. Do sada su u principu uređaje instaliravali kod korisnika ili su to korisnici sami radili te se povezivali u mesh mrežu sa svim obližnjim Meraki uređajima koji su bili u dosegu WiFi signalom. Praksa koju sada primjenjuju ne bi li se ubrzao proces je podizanje brojnih mesh pristupnih točaka po cijelom gradu. Uređaji se montiraju po stambenim zgradama odnosno svim mogućim strateški bitnim mjestima ne bi li se dobila što bolja pokrivenost signalom. Ukoliko realizacija uspije do kraja tekuće godine – San Francisco će imati najveću gradsku community mesh mrežu na svijetu. Sličnu priču pokušava isfurati i Google, no oni baš nisu toliko zapeli za projekt koliko i sam Meraki.

Meraki omogućava korisnicima da sheraju svoj bandwidth u trenutcima kada ne koriste Internet ili lokalnu mrežu što ostalim korisnicima omogućava još bolju propusnost i pouzdanost mreže.

Meraki hardware vrlo je jednostavan za instalaciju – u principu to je plug & play oprema. Svi updateovi firmwarea rade se automatski kao i sama konfiguracija opreme tj. mrežnih postavki. Uskoro stiže i novi Meraki proizvod – Meraki Solar. Uređaj će imati i solarne čelije koje će omogućavati uređaju da funkcionira na mjestima gdje ne postoji izvor napajanja.

merakisolar_2.jpg

International Summit for Community Wireless Networks 2008 — Washington, DC.

January 3rd, 2008

is4cwn-2007.jpgSpread the word. Organizacija ovogodišnjeg IS4CWN je već startala, zna se termin, mjesto događanja, teme summita – ma sve. Iako smo dogovarali da bi slijedeći summit (2008) trebao biti u Chicagu ili Seattle – prevagnuo je Washington DC, opet. Doduše, prošle godine smo bili malo van grada u Loyoli na Columbiji, a ove godine će biti baš u centru DC-a u terminu od 28-30 svibnja, 2008. godine. Taman mi closing day pada na ročkas pa će bit balona i truba. Woo-hoo! Ove godine organizatori wireless summita su isti uz mala pojačanja – preciznije; The New America Foundation, CUWiN Foundation, the AAAS Science and Human Rights Program, and the Acorn Active Media Foundation.

Domaćin summita je AAAS – najveća svjetska znanstvena zajednica, a tradicionalno će summitu prisustvovati lideri najvećih wireless zajednica (community networks) iz Amerike, Europe, Azije i Afrike, inovatori, aktivisti, vizionari community wireless mreža, wireless integratori, sales manageri, proizvođači wireless opreme te mnogi drugi. I ove godine naglasak će biti na open source tehnologijama, freenet mrežama, te općenito wireless pokretu (wifi movement) u svijetu. Direktor wireless summita i ove godine je Sascha Meinrath.

Summit topics:

  • The role of community wireless networks in supporting human rights
  • The current state of US and international telecommunications policies
  • Exploration of state-of-the-art FOSS wireless technologies
  • Social networking and other WLAN services and applications
  • Community wireless updates from Europe, Africa, South America, and Asia
  • White space devices, “device as infrastructure” networks, & disruptive tech
  • Legal issues in community wireless networking
  • Alternative business models and sustainable networking

Hotspotomanija – nastavak

July 31st, 2007

rivijera.gifČini se jako je priča sa hotspotovima, u ovom slučaju s komercijalnim pristupom, ali ipak hotspotovima sve veća špica. Signalom se pokrivaju veća i manja mjesta, a ponajviše najatraktivnije turističke destinacije gdje ponuđači mogu čak i okrenuti dobru lovu. Naravno, svi koriste 2.4 GHz spektar za komercijalnu upotrebu, a ne plaćaju naknadu HAT-u. Izračene snage su na pristupnim točkama daleko veće nego što je to zakonom propisano. Ali, koga to briga? Ljudi imaju internet na plaži pa taman i za 15 kn na dalje. Vijest na Business.hr-u kaže ovako:

Informatizacija plaža još je jedan u nizu koraka iz kojih je vidljivo kako Rivijera Ičići teži suvremenom upravljanju plažama i ugostiteljskim objektima, rekli su iz kompanije. “Ovaj originalni projekt, prvi takvog tipa u Hrvatskoj, obraća se mlađoj, modernijoj i poželjnijoj kategoriji gostiju. Pruža im pristup internetu po cijenama od 15 kuna za 30 minuta, 30 kuna za 60 minuta, odnosno 50 kuna za 120 minuta”, pojašnjavaju iz tvrtke Rivijera Ičići.

Dakle, klasika. Ista priča je i u Internet caffe-ima po Istri, Primorju i Dalmaciji. Razlike u cijeni nema, ali ste mobilniji i ne morate čekati u redu da netko sjaši sa PC-a već se možete sa svojim osobnim prijenosnikom spojiti tamo gdje nasnifate signal bežične pristupne točke. Iako je malo glupo nositi prijenosnik na plažu i pravit se važan kak možete surfat tik do mora na +40 celzijusa – priča s takvim pristupom je nešto što u Hrvatskoj postaje trend.

Zasad je riječ o pet baznih postaja, dvjema na plaži Slatina, dvjema u autokampu “Opatija” u Ičićima te jednoj na plaži “Kvarner” u Lovranu, a u cijeli projekt je do sada investirano oko 100 tisuća kuna. Ovo je tek početna faza projekta, u kojoj su signalom pokrivene plaže Slatina i Kvarner te autokamp “Opatija” u Ičićima. U nastavku projekta planira se, uz daljnje investicije, pokriti plažu Peharovo u Lovranu te plaže Lido i Tomaševac u Opatiji, tako da bi prema procjenama ukupna investicija mogla dosegnuti oko 250 tisuća kuna.

Imam osjećaj da su malo previše pretjerali sa iznosima. Najglupljih pet pristupnih točaka, a u koje spadaju antena, uređaj, pigtail, UTP do switcha, kutija za uređaj i td., da košta 100.000,00 kn? Pa di je to kupljeno i koja je uopće oprema u igri? Za taj iznos mogli su složit 20 pristupnih točaka, a ne samo pet. Još 250.000,00 kn za pokrivanje par plaža? A da za isti iznos pokrijete cijelo naselje? :)

802.11s Mesh Network @ OLPC

July 22nd, 2007

Evo jedan mali video primjerak iz Red Hat-a u svezi OLPC-a i mesh mreže koju kreiraju za vrijeme svog rada. Korisno štivo i dobar uvod u Mesh mreže za one koji se žele pozabaviti njima.

France Telecom tuži grad Pariz zbog konkurencije sa hotspotovima

July 17th, 2007

Wifi za svakoga, hotspot za svakoga i sudska tužba za svakoga. Wireless je i dalje bojišnica u cijelom svijetu, a evo, stvari se zakompliciravaju kad se gradovi sjete da već godinama propuštaju priliku za vlastitom promocijom i omogućavanje kvalitetnijeg života svojim građanima kao i brži pristup informacijama i servisima od iznimne važnosti. Evo, u Francuskoj recimo grad Pariz biva tužen od France Telecoma zbog puštanja u pogon hotspotova po muzejima, parkovima i knjižnicama sa besplatnim pristupom internetu. France Telecom ima pak 2250 komercijalnih hotspotova po cijelom gradu i jasna stvar je da im takva igra grada ne paše. Ako se ne možeš nadmetati – tuži! To je strategija France Telecoma…

Veli ovak:

France Telecom sues city of Paris on free Wi-Fi hotzones
If you can’t compete, sue. That seems to be France Telecom’s (and many telcos’) strategy. France Telecom has filed a complaint against the city of Paris for allowing free Wi-Fi access in 400 public spaces. Sour grapes.

The city issued an RFP last year and selected SFR to deploy the network in museums, parks and libraries. Orange, France Telecom’s wholly owned cellular carrier, bid for the project, as did Neuf Cegetel/ TDF and Meteor Networks.

The city maintains that the free Wi-Fi service complements those offered by other operators and does not compete unfairly with them. For example, access is available only during the opening hours of those libraries and museums (and parks although I can’t see how they would turn that off in a public park).

Dobro i kaj sad? Oće beba cicu? Ono u čemu ja vidim konkretan problem, a to jasno piše na kraju istog članka, je slijedeće:

Incumbent operators in Europe have shown no reluctance to throw their weight around and use their army of lawyers to stop innovative projects, just like this US counterparts. They’re terrified of free, open networks that used unlicensed spectrum because they’re in the bill-for-each-bit, artificial scarcity business.

Mislim da će i HR Internet Provideri i Telekomi biti u strahu od wireless udruga kada priča sa Hotspotovima plane i to baš zato što deru astronomske cifre na hotspotu za 1h surfanja i još k tome ne nude apsolutno nikakav sadržaj za razliku od wireless udruga koje u paketu sa Internetom nude pristup svojoj lokalnoj mreži i kompletnom sadržaju, servisima i tako dalje, s tim da je cijeli sadržaj konstantno u razvoju.
Da vidimo koji će se ISP u HR nadmetati sa takvom ponudom…

Beč – grad kulture i wirelessa

July 9th, 2007

Danas sam se jedva digo iz kreveta. Glava ‘ko balon, oči kao sarme, sparina tuče, a sve posljedica jučerašnjeg višesatnog puta iz Beča po najjačem suncu. Yea baby. Sa članovima udruge Dugave Wireless i Zabok Wireless, a sve ispred HRFreeNeta bio sam na druženju sa članovima FunkFeuer wireless zajednice iz Austrije. Priključili su nam se i core developeri OLPC Austria projektnog teama. Bilo je do jaja. Evo kako je krenulo. Prvo smo u subotu u Dugavama navalili na bankomate i mjenjačnicu, a zatim se nacrtali ispred šoferovog prijevoznog sredstva. Put do granice bio je mila majka. Po putu smo naletili na ekipu iz Zabok Wireless pa smo u strašno velikoj kolini krenuli dalje. Iskreno, mislio sam da će nas ići puno više. Dva tjedna prije puta pola Hrvatske je govorilo da svi idu, svi će bit slobodni, svi su već spakirali stvari i onda su par dana prije puta počeli shvaćat da im putovnice više ne vrijede. Krasnjecki! Ajde, u Sloveniju se može i osobnom iskaznicom, ali ako vas murija ulovi u Austriji zbog bilo čega…ode vi u zatvora. Anyway i tak se mi vidli sa Zabokčanima po putu…

Zatim smo se nastavili voziti. I tako vozimo se mi, vozimo, kad evo nas u Sloven…op, Austrija! :) Inače moram priznat da su u suprotnom smjeru prema Hrvatskoj bile kolone i po 10-15 km. Cijela Slovenija je jedno veliko usko grlo prema našoj državi.

U Beč smo stigli gladni, žedni i puni bežične radosti i veselja. Iako nismo znali kuda idemo i gdje ćemo doći, osmjeh na lice izmamio mi je Aaron Kaplan kada se pojavio od nikud i zaželio dobrodošlicu. Inače njega sam prvi put upoznao na IS4CWN ove godine u Washingtonu. Ne samo njega nego i Wolfgang Nagela i Andreasa. Sve same legende FunkFeuera. Ispucani od sunca navalili smo na frižider i hladnu cugu poput životinja. Wolfgang nije oklijevao već je izvukao roštilj ispod stola, napucao ga ispred zgrade i udri peć meso :) Svi su skočili odma vadit stolove i klupe van, mahalo se zastavama, odma muzika ovo ono ko da smo iz HRFreeNeta.

E, onda kad smo si fino pojeli krenulo je sa zajebancijom. Ni v’rit ni mimo nego odma ja na ‘male zelene’. Moram priznat da sam jako zainteresiran i nabrijan za razvoj tog projekta u Hrvatskoj (pa sam ga i pokrenuo kroz HRFreeNet), a kako je taj mali prijenosnik ustvari i kompletan mesh node, činjenica je da je spoj OLPC projekta i Wireless udruga jednostavno genijalna i nezaobilazna stvar koja ni ne može ispasti drugačije nego tako kako je, a ukoliko se isti spoj nadoveže na razvoj wireless mesh projekta u Hrvatskoj… wireless bi mogao dobiti jedno novo značenje u Hrvatskoj.

Lijepo smo se proveli i u obilasku mrežnih čvorova. Jedva sam dočekao da zagrebem po crijepovima Bečkih stambenih zgrada :) Nisu baš pristupačne kao naše u Dugavama, ali izazov je time veći.


Podrum im je jednako pa možda čak i bolje posložen. Optika uredno ulazi u zgradu, rackova, routera i servera imaju više nego bilo koji manji ili srednje veliki ISP u Hrvatskoj, a izvedba je vrlo profesionalna. E, tako je završilo prvo poglavlje našeg obilaska po podrumima i krovovima te smo se zaputili prema hostelu. O, da. To je priča vikenda. Do hostela ima 10 min vožnje, a u prvoj rundi našli smo ga za 20 min. Lijepo smo se prijavili na recepciji iako nam se cura koja je tamo radila doslovno smijala u facu cijelo vrijeme što je izgledalo vrlo glupo i izazivalo neugodnost, ali ajd…. Zajebancija je krenula kada smo si trebali otić po plahte i samostalno pripremit krevete za spavanje. Prije nego što smo krenuli po njih cura je rekla: “There is no sheets (shits) on the bed” :) To smo prasnuli u smjeh sjetivši se Italijana s Malte. But I wanna sheet (shit) on my bed :D
Dogovor je bio da se nađemo sa ekipom oko 21:00 pa smo frajerski krenuli iz hostela u 20:45 je, bože moj, treba nam 10 min do tamo ili maksimalno 15 pa čak i da fulamo ulicu. Tamo smo došli u 23:45 :) Murphyjev zakon kaže da ako postoji i najmanja šansa da ćeš se izgubiti u Beču, onda ćeš se i izgubiti. Ne, nismo se mi zgubili…ustvari smo samo “razgledavali grad” :D Večer je prošla u zajebanciji, druženju, prezentacijama o OLPC-u i td.

Nije to sve. Idući dan smo opet išli u grad, ali pješice i to još na drugu stranu grada koju još nismo upoznali. Krenuli smo u grad u 10:00 ujutro i računali da ćemo se vratiti kroz pola sata. Mda, vratili smo se u 13:20 :) Ne, nismo se izgubili…samo smo upoznavali i taj dio grada :D
Šećer na kraju, pogled iz sobe hostela na grad vrijedan svakog Eura…

Evo malo Beča