Nedavno me posao odveo i u Varaždin pa sam napravio đir. Sastanci, izvidi, sim, tam, ovo, ono, zgrada, krov, hop – gle WiFi
Predivan je Varaždin grad. Bio je i lijep dan. A, lijepa je i infrastruktura gore na krovu jedne zgrade. Ima tu ponešto Proxima i Motorole (pretpostavljam od Magic telekoma). Nešto i od Metroneta. Nešto i od kabelaša. Nešto i od Varžadin Wireless. Slotice, gridice, dish antene (5 GHz) i td.
Posts Tagged ‘WiFi’
Varaždin Wireless – infrastruktura
July 20th, 2008WiFi intervencija u Osijeku
July 19th, 2008Naguzi me posao opet 3 dana u komadu na putu u Slavoniji… Slavonski Brod, Đakovo, Osijek…oh Osijek. Zadnja stanica. Nikad prije nisam bio u Osijeku. Najdalje sam bio u Đakovu i eto došao je i taj dan da sam u Osijeku bio čak tri dana. E, pazi. Tri dana. Milina. Lijepi mali gradić, dosta miran i tih, fini ljudi, rijedak promet, imaju i tramvaja čak, imaju kupališta, predivan most i td. Pogled sa krova hotela Osijek je predivan kuda god se okrenuo. Evo i nekih slika
Olimpijske igre 2008 pokrivene wireless mesh mrežom
June 23rd, 2008
Strix Systems, jedna od vodećih wireless tvrtki u svijetu u pogledu integracije ‘high-performance’ modularnih wireless mesh mreža danas je objavila da su njezini Access/One® Outdoor Wireless Systems (OWS) i integrirani Personal Mobile Command (PMC) komunikacijski sustavi dostavljeni u Peking za Olimpijske igre, a namijenjeni za javnu sigurnost. Silicon-Star Science & Technology Development Co. Ltd i Beijing Aerospace Changfeng Co., Ltd udružili su se u dizajniranju i integraciji PMC komunikacijskog sustava na lokaciji oko stadiona gdje će se održavati Olimpijske igre, a koji će omogućiti kontinuiranu, stabilnu i sigurnu povezivost govorne mreže, Interneta, sigurnosnih vozila, kao i raznog osoblja koje će obavljati svoje zadatke tijekom Olimpijskih igara u kolovozu 2008. godine. Strix Access/One modularna tehnologija integrirana je u PMC uređaje koji su mali, prijenosni, i koji odmah između sebe uspostavljaju vezu visokih brzina i male latencije mobilne širokopojasne mesh mreže. Preko istih ide mobilna komunikacija ljudi na terenu, teresnkih sigurnosnih vozila sa call centrom koji također ima integrirani bežični i satelitski širokopojasni pristup za video nadzor i osobne video / govorne komunikacije. Svaki mrežni mesh node ima šest mrežnih interfacea viskokih izlaznih snaga, a svaki interface obilježen je drugim standardnom odnosno 802.11a, 802.11b, 802.11g, 802.11j i 4,9 GHz (DSRC-C) radio interfaceom. Neki se koriste za pristup mreži, a neki za backbone mesh mrežu i redundanciju. Evo kako je to zamišljeno slikovito…
U principu i nemam neki dodatni komentar na to. Pohvalno i inovativno u svakom pogledu. Svaka čast za ideju i implementaciju. Win-win situacija za sve njih. Pokaže li se sustav funkcionalnim bez greške, bit će to jako lijepa referenca za daljnje probijanje na tržište. Ustvari, mislim da još nitko nije napravio ništa slično tome.
HDTV na mikrovalovima
June 21st, 2008
S obzirom na laganu ekspanziju HDTV groznice u svijetu, WirelessHD tehnologija nosi se sa ozbiljnom konkurencijom u borbi za prevlast u domovima brojnih ljudi kojima je HDTV signal dostupan. Naime, radi se o tome da većina ljudi koji kupuju novi TV (HDTV?) pazi i na druge detalje kao što je mjesto u sobi gdje će TV biti smješten. Mnogi plazme i LCD-ove šarafe na zidove te pokušavaju maskirati brojne kabele od TV-a, set-top-boxa, digitalnih receivera i ostale elektronike što je više moguće ne bi li dnevna soba i okolina novog (HD)TV-a bila u najboljem izdanju. Pic pic. Mnogi su picajzle danas pa inzistiraju na čistini oko novog TV-a i naravno, sukladno tome, u potrazi su za rješenjima problema rješavanja kabela po sobi. U tu priču savršeno se uklapa wireless HDTV tehnologija odnosno WirelessHD standard koji koristi frekvenciju 60 GHz, zatim High Definition Wireless Interface (WHDI) koji koristi 5 GHz band, i posljednji, ali ne i najmanje važan UltraWideBand (UWB) koji radi na frekvencijama od 4,2 GHz do 4,8 GHz. Sva tri standarda tvrde da su se pobrinuli za tri ključna zahtjeva za bežične AV veze, a to su visoka brzina prijenosa podataka, kratko vrijeme čekanja i visoka kvaliteta slike u stambenom okruženju. Ali, razlike dakako postoje. Prijenos nekompresirane 8-bit boje odnosno 60 frame/second video zahtijeva 1.4 Gbit/s vezu s podacima koji će se prikazati u 720p rezoluciji, 1.5 Gbit/s na 1080i i 3 Gbit/s na 1080p. Brzina od minimalno 80 Mbit/s potrebna je za prijenos kompresiranog videa.
Wireless HD
Specifikacija WirelessHD standarda definira bežičnu video mrežu (WVAN – Wireless Video Area Network) za spajanje elektroničkih (CE) audio i video uređaja. Ključna značajka WirelessHD sustava je sposobnost da podržava wireless prijenos nekompresiranog streama u AV rezoluciji od 1080p visoke kvalitete usluge (QoS) na udaljenosti od 10m. Na zahtjev za visoku propusnost podataka (veći od 3 Gbit/s) na udaljenosti od 10 metara potreban je široki (dodijeljeni) frekvencijski spektar. Veliki dio 60 GHz spektra dostupan je u mnogim zemljama kao nelicencirani. Band 57 ~ 64 GHz dodijeljen je u Sjevernoj Americi, dok je 59-66 GHz dodijeljen u Japanu. Sukladno tome, Koreja i Europska Unija također razmišljaju o alociranju dijela istog frekvencijskog spektra za potrebe prijenosa HDTV-a preko wirelessa unutar sobe/kuće. Agencije za telekomunikacije omogućile su vrlo visok efektivni prijenos snage (kombinacija snage odašiljača i dobitka antene), veći od 10 W izotropno izračene snage (EIRP). Veliki EIRP i velika širina frekventnog pojasa omogućiti će visoku propusnost veze koja će u svakom slučaju biti strogo usmjerena. Evo kako je to zamišljeno.
Ekipa koja se udružila i formirala WirelessHD standard sastavljena je od jakih igrača kao što su Intel Corporation, LG Electronics Inc., Matsushita Electric Industrial Co., Ltd. (Panasonic), NEC Corporation, SAMSUNG ELECTRONICS CO., LTD, SiBEAM, Inc., Sony Corporation i Toshiba Corporation.
WirelessHD koristi veliku širinu frekventnog pojasa 60 GHz što rezultira mogućnošću prijenosa podataka od 4 Gbit/s.
WHDI, razvijen od strane izraelske tvrtke Amimon Inc, postiže brzinu prijenosa podataka od 3 Gbit/s. Ta je brzina prijenosa podataka ekvivalentna propusnosti jedne HDMI (1.2) veze preko kabela koja ima prijenos od cca 4,95 Gbit/s. To je dovoljno brzo za prijenos nekompresirane slike u HD 1080p rezoluciji. WHDI koristi 5 GHz frekvencijski spektar za prijenos podataka.
UWB standard pak ima brzinu prijenosa podataka od 480 Mbit/s. Funkcionira na bazi kompresiranja videa i koristi frekvenciju od 4.2 Ghz do 4.8 GHz.
Konkretan razvoj situacije oko HDTV-a na mikrovalovima možemo očekivati početkom 2009. godine kada će početi prva konkretnija testiranja opreme različitih proizvođača.
Proxim Backhaul Lynx®.G5 Series
June 19th, 2008
Tvrtka Proxim pustila je u prodaju novu seriju wireless opreme za nelicencirani spektar, a prvenstveno namijenjenu za prijenos voice i data prometa. Radi se o Lynx®.G5 Series opremi koja bi se u principu mogla koristiti i za enterprise linkove (we’ll see about that). Koliko mogu vidjeti iz tehničkih specifikacija oprema radi na 2.4 GHz i 5 GHz spektru (5.1 – 6 GHz) što je, aj’mo reći, nekakav standard kod Proxima da pegla po cijelom 5 GHz spektru. Inače, radim sa Proxim opremom već dosta dugo i mogu reći samo najbolje o njoj jer svoj posao kvalitetnog prijenosa prometa (voice, data, internet…) između dvije ili više lokacija radi savršeno sa visokim propusnostima, u svim vremenskim i tehničkim uvjetima. Ono što u ovoj seriji navode kao ključne značajke je slijedeće:
* Support for both T1/E1 interfaces and Ethernet for future-proofing
* Flexibility to choose between any frequency in the 2.4 GHz spectrum or 5.15 – 5.95 GHz spectrum in a single product
* RSA-certified AES encryption for a highly-secure solution
* SNMP, CLI and Web interfaces for flexible remote management
* Built-in silence detection and redundant data compression for increased data capacity
* Adaptive Modulation for automatic configuration of the unit
Ono što vidim je eventualno hardverska razlika (jači je od ostalih u seriji) i multiple frequency support. Davateljima usluga obično na takvoj opremi treba Ethernet sučelje i mogućnosti korištenja 5.4 GHz spektra sa 1 W izlaznom snagom (definirano od Hrvatske Agencije za Telekomunikacije). Proxim u toj priči savršeno odgovora, pogotovo jer se na to nadovezuje i njegov WORP protokol te vrlo dobra cijena, pa je sukladno tome prvi na tržištu u kategoriji linkova namijenjenih za male, srednje i velike korisnike koji su u krugu 25 km zračne udaljenosti i kojima ne treba više od 5-10 Mbps full duplex prometa. Proxim je najjači dok radi samo u bridge modu, bez rutanja prometa, enkripcije i ostalih sranja koja bi ga opterečivala. Iza svakog bridga najbolje je staviti neki mali Cisco/Juniper/Fortinet router i te zadatke ostaviti njima. S obzirom da cijene kapaciteta i IP prometa drastično padaju na telekomunikacijskom tražištu, a istovremeno je potražnja za kapacitetima (kod business korisnika najviše) velika, pružatelji voice/data/internet usluga su pred velikim izazovom tim više kada imaju korisnika do kojeg nije moguće dovesti optičku infrastruktura pa u tom slučaju nastupa wireless link kao zamjena ili odrađivanje onog “last mile” puta. Proxim definitivno pruža visoke performanse i visoku sigurnost, a o fleksibilnosti da ne govorimo. Proxim se najbolja ponaša odnosno najbolje igra svoju ulogu u point-to-point linkovima. Odličan je čak i u point-to-multipoint varijantama jer ima mogućnost primanja čak i do 100 klijenata (naravno u tom slučaju se i maximalni mogući promet dijeli na broj korisnika).
iCall VoIP na Apple iPhone – revolucionarno
June 16th, 2008Community Wireless mreže mogu imati transformativni utjecaj
June 16th, 2008
Pravo na primanje i priopćavanje obavijesti je univerzalno ljudsko pravo koje može biti poboljšano i zaštićeno omogućavanjem dostupnosti bežičnih komunikacija za sve i svakoga, rekao je na nedavnoj konferenciji Sascha Meinrath. Kako je tehnologija sazrijela sve je veći interes za pružanje širokopojasnog pristupa Internetu putem bežičnih veza koje dopuštaju da se na jednostavan način spojite sa drugim ljudima, na hotspotove i druge pristupne točke te da komunicirate preko iste infrastrukture bez obzira gdje se nalazili, u lokalnom kafiću ili na javnom trgu, a naravno ovisno o dostupnosti bežične mrežne infrastrukture. Usmjerivači prometa (routeri) ne zahtijevaju skupe podzemne kabele i najam DTK sustava te mogu biti instalirani na javnu rasvjetu i na druge javne građevine. Doduše na Wireless Summitu stručnjaci su naveli da pružanje low-cost usluga pristupa Internetu i instalacija low-cost wireless opreme nije laka i jednostavna. San Francisco i Philadelphia imaju javnosti poznate poteškoće koje pokušavaju riješiti javno-privatnim partnerstvom te osigurati gradsku bežičnu mrežu kojoj će moći pristupiti svi građani. Gradovi su privatnim tvrtkama omogućili postavljanje wireless opreme na javna mjesta u vlasništvu grada te da građanima naplaćuju pristup mreži. Cijeli sustav se pokazao skup i problematičan gdje su na čelo problematike proizlazili dostupnost, brzina pristupa mreži, brzine na backbone infrastrukturi i privatnost podataka odnosno kontrola istih.
Sascha Meinrath, ekspert na wireless mreže u New America Foundation i direktor wireless summita, rekao je da je glavni interes wireless zajednice javno dobro, a ne korporativni profit. Da bi taj model bio uspješan, kaže, gradovi i/ili wireless organizacije moraju uložiti novac u bežičnu infrastrukture i pružanje usluga u neutralnom modu za sve korisnike unutar mreže odnosno za sve građane koji su u dosegu pokrivenosti bežičnom mrežom. Wireless summit sadržavao je prezentacije različitih modela za implementaciju bežičnih mreža, dostupne tehnologije i koristi od takve mreže u promociji ljudskih prava i koheziji zajednice. SHRP (AAAS Science and Human Rights Program) je preuzeo projekt bežične komunikacijske tehnologije i borbe za ljudska prava kojim nastoji omogućiti i unaprijediti univerzalni pristup Internetu, a posebna grupa kojoj su cilj povećanje dosega i utjecaj ljudskih prava radi sa siromasima koji su locirani u udaljenim i/ili visokorizičnim područjima, gdje je pristup Internetu nemoguć ili je previše skup.
“Mi moramo osigurati da svi u društvu mogu iskoristiti transformativne mogućnosti digitalne tehnologije“, rekao je Rey Ramsay, izvršni direktor korporacije “One Economy”. Ista organizacija je neprofitna i promovira pristup digitalnoj tehnologiji na četiri kontinenta. S obzirom da gradovi, wireless zajednice i aktivisti imaju tendenciju za implementaciju bežičnih mreža u mjesta prebivanja, potrebno im je da zadrže jasan fokus na temeljni cilj – biti siguran da svatko može imati pristup u digitalno doba, rekao je Remsey. U San Franciscou i drugdje, rekao je, fokus je prečesto namamiti izgradnju sustava i logistiku pružanja usluge te povezivanja u različite grupe, a ne na veća pitanja dostupnosti kako bi se osiguralo da svi u zajednici imaju poticaj i opremu koja im je potrebna da bi ju iskoristili za bežični pristup mreži. Wireless zajednice, da bi doista bile uključive odnosno uzete u obzir i uspješne u svojim nastojanjima, moraju osigurati sadržaj i aplikacije koje se mogu konstantno nadograđivati, a koje bi olakšale život stanovnika i riješile pravi problemi kao što je pružanje obrazovanja i drugih edukativnih aktivnosti te radnu snagu za razvoj mogućnosti. Došlo je do takvog pomaka da neprofitna organizacija kao društvena grupa osigura slobodan pristup mrežnoj infrastrukturi svim građanima. U Torontou, grupa se zove Wireless Toronto, grupa volontera kroz svoj volonterski rad i tehničku pomoć postavlja bežične mreže u više od 30 lokacija u gradu. Svi troškovi su plaćeni od strane lokalne samouprave, restorana, trgovina i drugih poslovnih subjekata gdje je wireless oprema instalirana.
Nicole Ozer, direktor tehnologije i građanskih sloboda u “Northern California Branch of the American” upozorio je na nastojanje kompanija da osiguraju bežični pristup na temelju cijene privatnosti ljudi. U nekim slučajevima gradovi su praktički spremni na odricanje privatnosti u zamjenu za izgradnju bežične mreže. Ugovorima sa Google i Earthlink, a kojima se namjeravao pružiti wireless pristup u San Francisco, nije se uspjela osigurati mogućnost zaštite anonimnosti korisnika, bilježi Ozer u članku u “University of San Francisco” kao i nesposobnost ograničavanja količine osobnih podataka koji bi se prikupljali i iskorištavali u komercijalne svrhe.
Amir Dossal, izvršni direktor Ureda Ujedinjenih naroda za partnerstvo, rekao je da je pristup digitalnoj tehnologiji važan alat za pomoć zemljama u razvoju da bi mogli živjeti bolje i učiti bolje. Dossal je rekao da mnogo više možemo učiniti. “U Ujedinjenim narodima shvatili smo da ako želimo napraviti neku razliku za ljude u zemljama u razvoju, moramo uzeti kvantni skok“, rekao je Amir Dossal. “Mi bi trebali omogućiti dostupnost svih tehnologija” – istaknuo je Dossal, te dodao navodeći napore wireless grupa kao što su UN’-ove “Global Alliance” za Informacijske i komunikacijske tehnologije i razvoj, te neprofitna “One Laptop Per Child” inicijativa. Tržišne sile će uvijek igrati ulogu u uspostavljanju bežične tehnologije. “No, sustav je učinkovitiji ako ga gradimo zajedno i globalno” – kazao je Dossal. Nadodao je i kako wireless zajednice imaju važnu ulogu u širenju pristupa bežičnim tehnologijama i u razvoju naroda. Zadatak može biti težak u državama represivnog režima gdje se ograničava pristup tehnologiji i ističe nepovjerenje prema otvorenoj komunikaciji.
Agnès Callamard, izvršna direktorica “Article XIX”, međunarodne organizacije smještene u Londonu, a koja se bavi ljudskim pravima, slobodom izražavanja, slobodom informacija, rekla je da su međunarodne obaveze za države da poštuju prava svojih građana da slobodno komuniciraju preko bilo kojeg medija. Njezina organizacija je dobila ime po Članku 19. UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima, koji glasi: “Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tuđeg miješanja, primanje i priopćavanje informacije i ideje kroz bilo koji medij, bez obzira na barijere“. Njezina grupa radila je na slučaju oko dodjele elektromagnetskog spektra wireless zajednicama. Loša (pre)namjena istog može ograničiti pristup i mogućnosti razvoja wireless zajednica. Dodjela spektra također je jedna od tema u Sjedinjenim Američkim Državama. Community wireless zagovornici se pritom zalažu za pristup nekorištenom dijelu spektra dodijeljenog za TV emisije. Radi se o neiskorištenom dijelu spektra, a koji je poznat kao “bijeli prostor”. Priupitali su federalnu komisiju za komunikacije (FCC) da oslobode slobodne dijelove TV spektra za slobodno korištenje od strane wireless zajednica. Agencija je prihvatila upit i trenutno razmatra tu mogućnost.
Wireless Philadelphia
June 10th, 2008Evo jedan vrlo zanimljivi dokumentarac na temu projekta “Wireless Philadelphia”. Ovo je recimo primjer grada gdje ne postoji broadband, te ljudi kao jedinu opciju imaju Dial-Up kojem su cijene astronomske. Ideja grada je bila da preko Earthlinka slože wireless mrežu po cijelom gradu kako bi ljudima omogućili jeftiniji i kvalitetniji Internet. Grad je dao sve moguće lokacije za postavljanje wireless opreme, za uzvrat je tražio da se Internet ponudi građanima po niskim cijenama. Nakon što je projekt živio neko vrijeme, nakon nesuglasica sa gradom EarthLink Wireless odlučio je poskidati opremu i onemogućiti pristup mreži. Građani i zajednice su u potrazi za novim providerom koji će im izgraditi wireless mrežu i omogućiti jeftiniji i brži Internet. Zanimljiva priča. Podsjeća me na stanje u BiH
Change is in the Airwaves: A Documentary about the Philadelphia Wireless Initiative from George Rausch on Vimeo.
Ubiquiti NanoStations & PowerStations
June 10th, 2008Ne znam da li su ovakvi uređaji stigli već u HR prije, nekako mi se čini da nisu jer su friški na tržištu, ali uletili su u Dugave Wireless Lab na testiranje koje će trajati idućih 7-70 dana u svim mogućim i nemogućim uvjetima. Radi se o uređajima Ubiquiti Networks, preciznije Nanostations za 2.4 GHz i 5 GHz sa integriranim 14 dBi i 18 dBi panelkama, te PoweStations za 5 GHz sa integriranim 23 dBi panelkama. Svi uređaji su namijenjeni za indoor i outdoor uvjete. Jedini sličan, a kvalitetan proizvod nalik na PowerStation5 je Proxim Tsunami QuickBridge koji je 15 puta skuplji. Mali NanoStation uređaji jako su slični Motoroli Canopy. Svi se napajaju putem PoE adaptera, imaju držače u paketu i live mjerač kvalitete signala za vrijeme usmjeravanja linka. Jedan wireless link unutar 1-10 km sa ovakvim uređajem moguće je instalirati unutar 30 minuta ako su lokacije dostupne i imaju sve predradnje zadovoljene kao što su nosač za antenu, struja i slično. Ovisno o težini terena, dostupnosti lokacije i tako dalje, u svakom slučaju link je moguće složiti za max 1-2 sata i u najtežim situacijama.
Evo malo i tehničkih specifikacija:
- Atheros AR2313 SOC, MIPS 4KC, 180MHz
- 16MB SDRAM, 4MB Flash
- 10/100 BASE-TX (Cat. 5, RJ-45) Ethernet Interface
- FCC Part 15.247, IC RS210, CE
- RoHS Compliance: YES
- Outdoor range over 50km (ovisno o jačini antene)
- Max Power: 6.5 Watts
- 12V, 1A (12 Watts). Supply and injector included
- Passive Power over Ethernet (pairs 4,5+; 7,8 return)
- -40C to 85C (System PCB optimized for hi-temp)
- 5 to 95% Condensing
- ETSI300-019-1.4
- Station, StationWDS*, AP Bridge* *In V2.0 Feb, 2007
- WEP/WPA
- 802.11e / WMM Support
- Atheros AR2313 SOC, MIPS 4KC, 180MHz
- 16MB SDRAM, 4MB Flash
- 1 X 10/100 BASE-TX (Cat. 5, RJ-45) Ethernet Interface
- FCC Part 15.247, IC RS210
- 24dBm, +/-2dB
- -94dBm +/-2dB
- Integrated 14dBi Dual Pol + External SMA
- RoHS Compliance: YES
- Outdoor range over 50km (ovisno o jačini antene)
- 25Mbps+
- 6 Watts
- 12V, 1A (12 Watts). Supply and injector included
- Passive Power over Ethernet (pairs 4,5+; 7,8 return)
- -40C to 85C (System PCB optimized for hi-temp)
- 5 to 95% Condensing
- ETSI300-019-1.4
- 0.4 kg
Konkretnija recenzija će izaći uskoro na http://www.dugave.net . Trenutno se na uređajima nalazi Ubiquiti firmware koji je vrlo dobro razrađen i ima sve pa i previše featura. Ima svoj protokol kojim komunicira, switchanje kanala po cijelom 5 GHz spektru, biranje širine kanala, mijenjanje output power, QoS, traffic shapeing, sve žive i nežive modove i td. U svakom slučaju ovi uređaji najbolje rade kao bridgevi, te je najbolje iza njih postaviti neki normalni router i povezati ih UTP-om. Uređaji su savršeni za Point-to-point linkove, ali kvalitetno rade i u client modu te su cijenom odlični za svakog usera koji se uz najmanji trošak i uz najmanje hardvera namjerava spojiti na wireless mrežu. Na uređaje se može natočiti i neki drugi open source firmware tipa openWRT, ali osobno smatram da nije potrebno jer aktualni firmware radi jako kvalitetno svoj posao. Nije za odbaciti i mogućnost izgradnje mesh mreže sa ovakvim uređajima, a što firmwarei podržavaju.
This man, Matt Westervelt (left), is responsible for Metrix PR and quality presentation of NanoStation5 and PowerStation5 wireless devices that was more than enough that the team from Dugave Wireless (Kristijan Fabina & Damir Sokol) purchases wireless devices and bring them to Croatia and integrates them into Dugave Wireless network. Thanks Matt, if this works fine – we’ll be back to get more of these
Oh yea, and ofcourse, thanks to Wolgang Nagele for supporting us
Matt Westervelt (Seattle Wireless) & Kristijan Fabina (Dugave Wireless)
Digitalni grad Zagreb & free Internet access
January 27th, 2008Thx Luka (spansko.net) kaj si me uputio na vijest o besplatnom internetu u Zagrebu. Volio bih da nisam to vidio pa da ne moram komentirat. Mozak me već boli od takvih vijesti, a priča se uvijek vrti u krug i ništa novog. Jutarnji kaže:
Čekanje prijatelja “pod satom” ili tramvaja na Trgu bana Josipa Jelačića od danas će građani moći kratiti bezbrižnim pretraživanjem interneta. Naime, realizacijom projekta podružnice Holdinga Zagrebački digitalni grad na Trgu će se od sada moći besplatno koristiti bežični internet koji će u podne u Gradskoj kavani svečano predstaviti gradonačelnik Milan Bandić i predsjednica skupštine Tatjana Holjevac. Iako će se bežični internet svečano predstaviti danas u podne, on je u funkciji već 20-ak dana, no tijekom tog razdoblja bio je u testnoj fazi pa su tek rijetki pretraživali internet. Za razliku od drugih HotSpot centara u Zagrebu, ovaj je potpuno besplatan, tj. za njegovo aktiviranje neće biti potrebna lozinka, u što su se sinoć uvjerili i novinari Jutarnjeg koji su na Trgu isprobali bežični internet.
HotSpot centara? What the fuck? Kakvih HotSpot centara? Da li se misli na hotspot lokacije T-Coma? Internet caffe barove? Internet klubove? Dobro, whatever.
S pristupne web stranice zasad je omogućen posjet stranicama Grada Zagreba, Zagrebačkog holdinga, te stranicama koje nude informacije o kulturnim i turističkim sadržajima Grada. Osim toga, omogućen je i besplatan pristup nekim gospodarstvenim stranicama poput Gradske privredne i Obrtničke komore, ali i stranicama koje nude servisne informacije o javnom prijevozu putnika, te hitnu komunikaciju s Hitnom pomoći.
Samo malo – jel’ to hotspot sa otvorenim pristupom Internetu i (!!!) sadržaju Grada ili je to pristupna točka sa pristupom Gradskim stranicama i još ‘nekim’ stranicama bez Interneta? Kakav je onda to hotspot? Ja osobno cijenim i takav pristup odnosno izravan pristup servisnim informacijama koje u svakom trenutku znaju zatrebat, ali u paketu treba ići i Internet kakvih takvih brzina…
Prema riječima Marijana Gržana, direktora podružnice Zagrebačkog holdinga, Digitalni grad vrlo uskoro će proširiti broj stranica koje će građani moći beplatno posjećivati. Mi to možemo učiniti već sada, ali ne želimo da našu uslugu besplatno koriste poslovni korisnici koji se nalaze u krugu Trga. Sve ovo radimo zbog građana i nema razloga da se u skorijoj budućnosti, kad se steknu uvjeti, njima ne omogući i potpuna sloboda pretraživanja interneta, što nam je i cilj, ali i obveza zbog zahtijeva Europske komisije za telekomunikacije.
A, kako se namjerava ograničiti poslovne korisnike da besplatno koriste usluge Grada preko hotspota na kojem je pristup potpuno otvoren? Zašto bi im se uopće ograničavao pristup? Svaki poslovni korisnik u tom dijelu grada, ma i općenito, ima pristup Internetu. Ziher pa će bit toliko gladni Interneta od Grada pa će si još kupovat wireless kartice i male antene ne bi li se mogli spajat na taj hotspot?! Pfff….
Sljedeći korak koji ćemo napraviti je da omogućimo građanima da putem besplatnog wirelessa čitaju e-mail – rekao je Gržan dodavši kako razmišljaju da tu uslugu nakon Trga pruže i u Novom Zagrebu, te studentskim domovima i javnim ustanovama za mlade. Student FER-a Mladen Tomić oduševljen je idejom, no za njega će ona biti funkcionalna tek kada se internet bude mogao pretraživati u potpunosti. – Ideja je sjajna. Sigurno ću se koristiti besplatnim internetom na Trgu, pogotovo ako se poveća broj dostupnih stranica – rekao je Tomić.
Dakle, trenutno se preko hotspota ne može ni do maila? ![]()
Jel uopće imalo smisla radit tako bombastičnu i revolucionarnu vijest i dizat prašinu bez ikakvih konkretnih stvari? Pa wireless udruge u Hrvatskoj pružaju 30 puta više kroz svoju mrežu i pristupne točke. U Zagrebu ih ima nekoliko; ZGWireless, Dugave Wireless, Sloboština Wireless, Špansko Wireless, Savica.Net, WiFiHR… Pametnije bi bilo da se napravilo partnerstvo sa pojedinom wireless udrugom ili sa svima te da se na neki način “iznajmi” njihova wireless infrastruktura za potrebe Grada.
Digitalni grad prvi je gradski inteligentni Hot spot gdje se web stranica otvara automatski.
Digitalni grad prvi je gradski inteligentni hotspot??? Vrlo smislena rečenica.
Web stranica se otvara automatski??? Pokreće li se i web browser automatski nakon spajanja na hotspot?
Mreža istodobno podržava spajanje do 150 korisnika. Promet prema svakom korisniku ograničen je na 512 kbit/s uploada i 512 kbit/s downloada, što je dovoljno za brzo korištenje interneta.
150 korisnika? Kako se došlo do te brojke? Koliko je pristupnih točaka podignuto? Zašto to nigdje ne piše? Da li svih 150 korisnika može istovremeno imati 512/512? I believe not.
U Zagrebu se HotSpot nalazi na nekoliko lokacija, većinom u gradskom središtu, no one su vlasništvo operatera te njih ne može svatko koristiti. Naime, za pristupanje internetu potrebno je korisničko ime i lozinka, dok neki internet korisnici plaćaju korištenje HotSpot usluge putem kreditnih kartica.
Zašto ih ne bi mogao svatko koristiti? Tko god plati – može i koristiti. Ako je već potrebno korisničko ime i lozinka – znači da uslugu treba prvo platiti kako bi se dobilo korisničko ime i lozinka, ne? Koliko znam, plaćanje kreditnom karticom praktički je jedina opcija. Eventualno i mobitelom negdje, ali nisam baš ziher oko toga.



























