Strix Systems, jedna od vodećih wireless tvrtki u svijetu u pogledu integracije ‘high-performance’ modularnih wireless mesh mreža danas je objavila da su njezini Access/One® Outdoor Wireless Systems (OWS) i integrirani Personal Mobile Command (PMC) komunikacijski sustavi dostavljeni u Peking za Olimpijske igre, a namijenjeni za javnu sigurnost. Silicon-Star Science & Technology Development Co. Ltd i Beijing Aerospace Changfeng Co., Ltd udružili su se u dizajniranju i integraciji PMC komunikacijskog sustava na lokaciji oko stadiona gdje će se održavati Olimpijske igre, a koji će omogućiti kontinuiranu, stabilnu i sigurnu povezivost govorne mreže, Interneta, sigurnosnih vozila, kao i raznog osoblja koje će obavljati svoje zadatke tijekom Olimpijskih igara u kolovozu 2008. godine. Strix Access/One modularna tehnologija integrirana je u PMC uređaje koji su mali, prijenosni, i koji odmah između sebe uspostavljaju vezu visokih brzina i male latencije mobilne širokopojasne mesh mreže. Preko istih ide mobilna komunikacija ljudi na terenu, teresnkih sigurnosnih vozila sa call centrom koji također ima integrirani bežični i satelitski širokopojasni pristup za video nadzor i osobne video / govorne komunikacije. Svaki mrežni mesh node ima šest mrežnih interfacea viskokih izlaznih snaga, a svaki interface obilježen je drugim standardnom odnosno 802.11a, 802.11b, 802.11g, 802.11j i 4,9 GHz (DSRC-C) radio interfaceom. Neki se koriste za pristup mreži, a neki za backbone mesh mrežu i redundanciju. Evo kako je to zamišljeno slikovito…

U principu i nemam neki dodatni komentar na to. Pohvalno i inovativno u svakom pogledu. Svaka čast za ideju i implementaciju. Win-win situacija za sve njih. Pokaže li se sustav funkcionalnim bez greške, bit će to jako lijepa referenca za daljnje probijanje na tržište. Ustvari, mislim da još nitko nije napravio ništa slično tome.

Veselo sa ovogodišnjeg wireless summita donijeli smo u Hrvatsku lijepih stvari, a među njima i FON wireless access pointove. Oni koji ne znaju, FON je vjerojatno najveća globalna WiFi zajednica koja omogućava u svojoj okolini otvoren pristup Intranetu i Internetu preko FON wireless uređaja koji su firmwareom prilagođeni za pristup kao svakom drugom hotspotu sa redirektanjem na neku inicijalnu (index) hotspot stranicu bez obzira da li je ista na intranetu ili internetu. Svatko tko kupi FON wireless access point postaje službeno Foneros :), a svaki Foneros kroz taj isti wireless uređaj shera dio svog neta (jednostavno podešavanje u firmwareu) i automatski kroz svoj account dobiva mogućnost besplatnog pristupa svakom Fonerosu odnosno Fon hotspotu u svijetu. Trenutno u svijetu ima preko 2 milijuna Fon hotspotova. Dugave Wireless se odlučio priključiti projektu te smo u HR donijeli oko 30-ak FON hotspot uređaja i odlučili postati Fonerosi Ovim putem se zahvaljujem i Aaronu koji ih je kupio stotinu komada u Austriji i isfurao na wireless summit te ih tamo podijelio dobrim zainteresiranim ljudima u tech room

Razlika između ova dva različita FON uređaja je samo u jednom Ethernet portu više

Ekipa iz CuWin Wireless, FunkFeuer i Seattle Wireless zaigrala se sa hackiranjem novog firmwarea za FON hotspot uređaje, a koji će ponosno u sebi sadržavati mesh feature te ostale ključne elemente za pravi hotspot vrhunske kvalitete softwarea. Firmware je skoro pa gotov, peglaju se bugovi, a u završnoj fazi je i Windows/Linux tool za flashanje uređaja na novi firmware. Kao pravi Foneros ovih dana popikat ću fonove po okolici
Btw, cijena FON wireless uređaja trenutno je 15 EUR što je kikiriki i vrlo prihvatljivo. Btw, uskoro detaljnija analiza i recenzija uređaja. Prije toga mogu reći slobodno da FON wireless uređaji nisu namijenjeni za jače pristupne točke gdje korisnici obično razvaljuju mrežu torentima i sličnim stvarima… ovo je baš za hotspotove namijenjeno gdje se ljudi uglavnom spajaju na 1-2 Mbps veze da bi pogledali mail, prosurfali i tako dalje. Uređaj je preslab za nešto jače. RPSMA konektor omogućava šarafijonu jače antene (panelke) koja bi kvalitetno pokrivala krug ili prostor unutar 100-200 metara.

Ne znam da li su ovakvi uređaji stigli već u HR prije, nekako mi se čini da nisu jer su friški na tržištu, ali uletili su u Dugave Wireless Lab na testiranje koje će trajati idućih 7-70 dana u svim mogućim i nemogućim uvjetima. Radi se o uređajima Ubiquiti Networks, preciznije Nanostations za 2.4 GHz i 5 GHz sa integriranim 14 dBi i 18 dBi panelkama, te PoweStations za 5 GHz sa integriranim 23 dBi panelkama. Svi uređaji su namijenjeni za indoor i outdoor uvjete. Jedini sličan, a kvalitetan proizvod nalik na PowerStation5 je Proxim Tsunami QuickBridge koji je 15 puta skuplji. Mali NanoStation uređaji jako su slični Motoroli Canopy. Svi se napajaju putem PoE adaptera, imaju držače u paketu i live mjerač kvalitete signala za vrijeme usmjeravanja linka. Jedan wireless link unutar 1-10 km sa ovakvim uređajem moguće je instalirati unutar 30 minuta ako su lokacije dostupne i imaju sve predradnje zadovoljene kao što su nosač za antenu, struja i slično. Ovisno o težini terena, dostupnosti lokacije i tako dalje, u svakom slučaju link je moguće složiti za max 1-2 sata i u najtežim situacijama.

Evo malo i tehničkih specifikacija:

Neke stvari po pitanju business wirelessa i wifi tehnologija koje su se trebale dogoditi u 2007. godini - dogodit će se vjerojatno u 2008. godini. Međutim, neovisno o tome čeka nas i mnogo više od toga. Nove tehnologije, novi servisi, drugačiji pristup informacijama i sadržaju, a vjerojatno i drugačijem obliku sadržaja. Pitanje je samo kojim tempom će se priča odvijati. Osim što je Google krenuo u WiFi vode na 700 MHz, 4G LTE tehnologija otvorila je bojno polje na koje će kročiti mnogi veliki mobilni operatori iz cijelog svijeta. 4G LTE tehnologija po prvim testiranjima obećava gigabitne propusnosti na mobilnoj mreži što bi omogućilo HDTV prijem i druge high-tech servise na mobilnim uređajima korisnika. LTE tehnologija tek je u povojima, a testiranje i razvoj iste trajat će sigurno dvije do tri godine - možda i više. Komercijalizacija iste ne može se prije niti očekivati, ali svakako je obećavajuća. Naravno, tu je i Mobile Wimax koji će ozbiljno uzdrmati tržište. Wimax kao tehnologija još uvijek nije stasala kao tehnologija na koju se bilo tko može pouzdano osloniti. Odnos cijene i onoga što Wimax nudi još uvijek izgleda loše pa je ROI (Return of Investment) dosta dug. Naravno ovisi od slučaja do slučaja odnosno od područja pokrivanja, cijena usluga i ponude korisnicima. Wimax je najpotrebniji tamo gdje nema nikakvih mogućnosti za bilo koju vrstu kabela (koax, optika, UTP…) odnosno tamo gdje mještanima nije omogućeno korištenje “pravog broadbanda” iliti bilo koji naprednijih usluga i servisa. Otoci su jako dobar primjer takvih područja, zatim brdsko-planinska naselja i gradovi. Međutim i Wimax ima svoje nedostatke, a to je svakako propusnost i nemogućnost proširenja kapaciteta s obzirom na raspoloživi frekventni pojas odnosno širinu kanala. Iako je i Wimax još u beta fazi, a sve mreže u statusu “trial”, za njega još uvijek ima prostora - i za razvoj i za primjenu.

Kvaliteta usluge preko mobilnih tehnologija 3G, 4G, Wimax i drugih varirat će u odnosu na povećanje broja mobilnih korisnika, povećanja broja multi-band mobilnih uređaja koji će imati brdo featura i koji će pridonijeti zakucavanju kapaciteta mobilnih mreža što će prouzročiti lošiju kvalitetu govorne usluge, prekidanje poziva (fuck, to se već dešava zadnjih mjeseci) i slično. A, tko zna. Možda i neće biti tako, ali poplava na tržištu mobilnih tehnologija može značiti ama baš sve.
Povećano korištenje naprednijih mobilnih uređaja (iPhone) koji u principu više sliče malim prijenosnim računalima nego mobilnim telefonima otvorit će i pitanje sigurnosti podataka pa je očigledno da će i tržište u tom segmentu znatno ojačati. E, da - ali sukladno povećanom korištenju takvih uređaja mobilno oglašavanje tj. oglašavanje kroz sadržaj i inovativne servise doživjet će procvat. Tko god uleti u deal sa mobilnim operatorima - situacija je ‘win-win’.

Hotspots! Nekada mi je to bila vrlo svjetla točka u cijeloj priči oko wirelessa, ali optimizam je nekako splasnuo s obzirom da na domaćem tržištu, a niti u većini zemalja svijeta nema značajnijih pomaka u primjeni istih. I dalje je sve komercijalno. Cijene pristupa internetu preko hotspotova (uglavnom onih od T-Coma) su astronomske i ne obećavaju mnogo. Alternativni davatelji internet usluga ne vide profit u takvoj usluzi pa “potencijalna” konkurentnost na tržištu svakako pada u vodu. Nemaju niti konkretne ideje u svezi razvoja i primjene nekih drugih servisa. Ljudi traže sadržaj - ma kakav god bio. Uglavnom multimedijalni. Traže servisne informacije, bitne brojeve telefona, kartu mjesta u kojem se nalaze, informacije o smještaju, taxi službi, ambulantama u blizini i drugo. Community wireless mreže sve to nude već duže vrijeme međutim svi se oglušuju na njih i ne iskorištavaju njihov potencijal iako broj njihovih pristupnih točaka i područje pokrivenosti signalom raste nezamislivo brzo. To su infrastrukture koje omogućavaju korištenje govorne usluge preko WiFi telefona (dual band / multi band telefoni), internet visokih propusnosti, slušanje radija, gledanje videa i još mnogo drugih stvari. Prije ili poslije, a jako vjerojatno već u ovoj godini, ISP-ovi će se morati obratiti community wireless mrežama i iznajmiti njihovu infrastrukturu ili ući u strateško partnerstvo ako žele ponuditi “nešto novo” i ući u mobilno tržište. Poplava WiFi pristupnih točaka mogla bi se pretvoriti u poplavu hotspotova.

Sadržaj iliti content! Jako bitan dio koji će biti uvjet za pristup nečijoj mrežnoj infrastrukturi. Odgovor na pristup može dati samo multimedija. Sukladno tome Tportal, Net.hr (primjerice) i slični trebat će nadogradnju i servise poput YouTubea, MySpacea, Google Videa, Flickr i drugih. Tražit će se kreativnost i inovativnost. Borba za sadržaj kao što su video i muzika bit će vrlo napeta. Neće biti gubitnika. Omogućit će svojim korisnicima pristup mnogočemu. Razlike će biti u nijansama u ponudi sadržaja. Sve ovisi o dogovorima oko autorskih prava, infrastrukture i uloženih sredstava. Ne radi se samo o tome. Tu su i game servisi, radio streaming, video streaming i slično. Eh, kada bi se još takvom sadržaju omogućio besplatan pristup preko mnogobrojnih pristupnih točaka community wireless mreža - marketing bi im procvjetao. Ulog minimalan - prihod nemjerljiv. Procvjetalo bi web oglašavanje, audio oglašavanje, video oglašavanje - nuditelji sadržaja sretno bi trljali ruke. Mnogi razmišljaju o tome. Bitan je pristup i tajming. Vrijeme će pokazati tko je prepoznao sebe u takvoj priči.

VoWiFi pokazat će zubiće. Iako nije toliko zastupljen u primjeni s obzirom na spor razvoj, konkretnija testiranja Voice over WiFi usluge startala su još prošle godine. Već poneki mobilni uređaji imaju WiFi kartice u sebi koje rade na 2.4 GHz i omogućavaju mobilnim uređajima da se spajaju preko WiFi pristupnih točaka na mrežu, registriraju se na lokalnom SIP serveru (ili nekom na Internetu gdje je korisnik registriran) i telefoniraju se drugim korisnicima usluge u području pokrivenosti signalom. Mobilnim operatorima bi moglo biti interesantno ući u partnerstvo sa wireless udrugama i testirati kombinaciju GSM-a i WiFi-a. Iako je VoWiFi još uvijek u povojima i iako ne postoji mnogo mobilnih uređaja na tržištu sa WiFi karticama kao niti WiFiPhone uređaja, svakako će pronaći intenzivniju primjenu u tekućoj godini kroz korištenje beta verzije usluge.

24c3 Chaos Communication Congress održan je krajem 2007. godine u Berlinu, a standardno je okupio masu ljudi među kojima su brojni hackeri, developeri, znanstvenici, community lideri i mnogi drugi. Aaron Kaplan i ekipa iz FunkFeuer wireless communityja (Austrija) dio su razvojnog tima OLSR mesh routing protokola koji je bio jedna od najjačih tema konferencije uz prezentacije o B.A.T.M.A.N mesh routing protokolu. Aaron je kratkom prezentacijom predstavio napredak u razvoju OLSR mesh protokola.

Kompanija Meraki Inc. dala si je zadatak do kraja 2008. godine pokriti cijeli grad San Francisco sa WiFi signalom te omogućiti svim građanima pristup lokalnoj broadband mreži i Internetu po znatno većim brzinama. Meraki je do sada WiFi signalom pokrio šest četvrti unutar San Franciscoa čime su omogućili nesmetano povezivanje na mrežu za 25.000 kućanstava. Do sada su u principu uređaje instaliravali kod korisnika ili su to korisnici sami radili te se povezivali u mesh mrežu sa svim obližnjim Meraki uređajima koji su bili u dosegu WiFi signalom. Praksa koju sada primjenjuju ne bi li se ubrzao proces je podizanje brojnih mesh pristupnih točaka po cijelom gradu. Uređaji se montiraju po stambenim zgradama odnosno svim mogućim strateški bitnim mjestima ne bi li se dobila što bolja pokrivenost signalom. Ukoliko realizacija uspije do kraja tekuće godine - San Francisco će imati najveću gradsku community mesh mrežu na svijetu. Sličnu priču pokušava isfurati i Google, no oni baš nisu toliko zapeli za projekt koliko i sam Meraki.

Meraki omogućava korisnicima da sheraju svoj bandwidth u trenutcima kada ne koriste Internet ili lokalnu mrežu što ostalim korisnicima omogućava još bolju propusnost i pouzdanost mreže.

Meraki hardware vrlo je jednostavan za instalaciju - u principu to je plug & play oprema. Svi updateovi firmwarea rade se automatski kao i sama konfiguracija opreme tj. mrežnih postavki. Uskoro stiže i novi Meraki proizvod - Meraki Solar. Uređaj će imati i solarne čelije koje će omogućavati uređaju da funkcionira na mjestima gdje ne postoji izvor napajanja.

Evo jedan mali video primjerak iz Red Hat-a u svezi OLPC-a i mesh mreže koju kreiraju za vrijeme svog rada. Korisno štivo i dobar uvod u Mesh mreže za one koji se žele pozabaviti njima.

Danas sam se jedva digo iz kreveta. Glava ‘ko balon, oči kao sarme, sparina tuče, a sve posljedica jučerašnjeg višesatnog puta iz Beča po najjačem suncu. Yea baby. Sa članovima udruge Dugave Wireless i Zabok Wireless, a sve ispred HRFreeNeta bio sam na druženju sa članovima FunkFeuer wireless zajednice iz Austrije. Priključili su nam se i core developeri OLPC Austria projektnog teama. Bilo je do jaja. Evo kako je krenulo. Prvo smo u subotu u Dugavama navalili na bankomate i mjenjačnicu, a zatim se nacrtali ispred šoferovog prijevoznog sredstva. Put do granice bio je mila majka. Po putu smo naletili na ekipu iz Zabok Wireless pa smo u strašno velikoj kolini krenuli dalje. Iskreno, mislio sam da će nas ići puno više. Dva tjedna prije puta pola Hrvatske je govorilo da svi idu, svi će bit slobodni, svi su već spakirali stvari i onda su par dana prije puta počeli shvaćat da im putovnice više ne vrijede. Krasnjecki! Ajde, u Sloveniju se može i osobnom iskaznicom, ali ako vas murija ulovi u Austriji zbog bilo čega…ode vi u zatvora. Anyway i tak se mi vidli sa Zabokčanima po putu…

Zatim smo se nastavili voziti. I tako vozimo se mi, vozimo, kad evo nas u Sloven…op, Austrija! Inače moram priznat da su u suprotnom smjeru prema Hrvatskoj bile kolone i po 10-15 km. Cijela Slovenija je jedno veliko usko grlo prema našoj državi.

U Beč smo stigli gladni, žedni i puni bežične radosti i veselja. Iako nismo znali kuda idemo i gdje ćemo doći, osmjeh na lice izmamio mi je Aaron Kaplan kada se pojavio od nikud i zaželio dobrodošlicu. Inače njega sam prvi put upoznao na IS4CWN ove godine u Washingtonu. Ne samo njega nego i Wolfgang Nagela i Andreasa. Sve same legende FunkFeuera. Ispucani od sunca navalili smo na frižider i hladnu cugu poput životinja. Wolfgang nije oklijevao već je izvukao roštilj ispod stola, napucao ga ispred zgrade i udri peć meso Svi su skočili odma vadit stolove i klupe van, mahalo se zastavama, odma muzika ovo ono ko da smo iz HRFreeNeta.

E, onda kad smo si fino pojeli krenulo je sa zajebancijom. Ni v’rit ni mimo nego odma ja na ‘male zelene’. Moram priznat da sam jako zainteresiran i nabrijan za razvoj tog projekta u Hrvatskoj (pa sam ga i pokrenuo kroz HRFreeNet), a kako je taj mali prijenosnik ustvari i kompletan mesh node, činjenica je da je spoj OLPC projekta i Wireless udruga jednostavno genijalna i nezaobilazna stvar koja ni ne može ispasti drugačije nego tako kako je, a ukoliko se isti spoj nadoveže na razvoj wireless mesh projekta u Hrvatskoj… wireless bi mogao dobiti jedno novo značenje u Hrvatskoj.

Lijepo smo se proveli i u obilasku mrežnih čvorova. Jedva sam dočekao da zagrebem po crijepovima Bečkih stambenih zgrada Nisu baš pristupačne kao naše u Dugavama, ali izazov je time veći.

Podrum im je jednako pa možda čak i bolje posložen. Optika uredno ulazi u zgradu, rackova, routera i servera imaju više nego bilo koji manji ili srednje veliki ISP u Hrvatskoj, a izvedba je vrlo profesionalna. E, tako je završilo prvo poglavlje našeg obilaska po podrumima i krovovima te smo se zaputili prema hostelu. O, da. To je priča vikenda. Do hostela ima 10 min vožnje, a u prvoj rundi našli smo ga za 20 min. Lijepo smo se prijavili na recepciji iako nam se cura koja je tamo radila doslovno smijala u facu cijelo vrijeme što je izgledalo vrlo glupo i izazivalo neugodnost, ali ajd…. Zajebancija je krenula kada smo si trebali otić po plahte i samostalno pripremit krevete za spavanje. Prije nego što smo krenuli po njih cura je rekla: “There is no sheets (shits) on the bed” To smo prasnuli u smjeh sjetivši se Italijana s Malte. But I wanna sheet (shit) on my bed
Dogovor je bio da se nađemo sa ekipom oko 21:00 pa smo frajerski krenuli iz hostela u 20:45 je, bože moj, treba nam 10 min do tamo ili maksimalno 15 pa čak i da fulamo ulicu. Tamo smo došli u 23:45 Murphyjev zakon kaže da ako postoji i najmanja šansa da ćeš se izgubiti u Beču, onda ćeš se i izgubiti. Ne, nismo se mi zgubili…ustvari smo samo “razgledavali grad” Večer je prošla u zajebanciji, druženju, prezentacijama o OLPC-u i td.

Nije to sve. Idući dan smo opet išli u grad, ali pješice i to još na drugu stranu grada koju još nismo upoznali. Krenuli smo u grad u 10:00 ujutro i računali da ćemo se vratiti kroz pola sata. Mda, vratili smo se u 13:20 Ne, nismo se izgubili…samo smo upoznavali i taj dio grada
Šećer na kraju, pogled iz sobe hostela na grad vrijedan svakog Eura…

Evo malo Beča

Svatko u svijetu wirelessa ima neki uzor kojeg prati učeći od njega metodologiju rada te razvijanja društva i infrastrukture. Upoznao sam wirelessaše iz mnogih zemalja Europe i vidio sam na koji način grade mreže i razvijaju svoje zajednice. Grci, Španjolci i ekipa iz Češke, prvenstveno HKFree i CZFree su vjerojatno najrazvijeniji od svih (barem što se broja nodova i članova tiče), ali Njemci i Austrijanci ne zaostaju za njima - samo prakticiraju drugu tehnologiju i topologiju mreže. Meni se osobno sviđa FunkFeuer wireless zajednica iz Austrije koja se razvija u čak nekoliko gradova kao što su Beč, Graz, Bad Ischl, Weinviertel. Nije da ja sad pričam o njima zato što njih najbolje poznam već zato što su jednostavno drugačiji od drugih. Prakticiraju isključivo mesh tehnologiju/topologiju baziranu na OLSR mesh routing protokolu kojega i sami razvijaju. Na čvorovima troše uglavnom flashane Buffale (uglavnom novije verzije, od WHR-G54S na dalje) i Linksyse iako gemištaju i sa drugim uređajima, ali čisto u testne svrhe. Dakle mreža im je debelo na Broadcom chipsetu pogonjena prerađenom verzijom poznatog FreiFunk firmvera za Buffalo i Linksys bežične uređaje.

Mesh mreža uglavnom je na 802.11a standardu, ali bez omnica. Kombiniraju panel antene od svojih 45-60 stupnjeva u kombinaciji sa nekoliko AP-ova po backbone čvoru i u principu sve radi savršeno. Pristupne točke, hotspotovi i backup mesh mreža su na 802.11g standardu i tu se uglavnom prakticiraju omnice. Na nekim dijelovima mreže postoje problemi s bandwidthom i lošim konekcijama, ali samo zato što u tim dijelovima ne postoji dovoljna pokrivenost signalom mesh nodova pa stoga nema redundancije.

Anyway, wireless mesh mreža je samo dio njihove cjelokupne infrastrukture. FunkFeuer već neko vrijeme razvlači optičku mrežu po Austriji, pretežito po Grazu i Beču. O, da. Dečki ostvaruju san koji sanja svaka wireless udruga. Sami natežu i vare optiku.

Osim toga složili su si prostore u nekoliko zgrada u Beču i Grazu koje koriste za kolokaciju servera udruge i pojedinih članova. U galeriji slika na njihovom webu može se vidjeti kompletan proces izvođenja radova od čišćenja, betoniranja, farbanja, slaganja rackova, strojeva, kabliranja i tako dalje. Dečki rulaju big time u svakom slučaju.

U prostoriji se nalazi preko 70 servera. Ono što je bitno za istaknuti je da to nisu serveri tipa stare okoštrljale kante 1-2 GHz sa 256 RAM-a i tako dalje. To su pravi IBM-ovi, DELL-ovi i drugi serveri koji koštaju od par tisuća Eura na dalje. Većina servera je od udruge, a ostatak je od članova koji mjesečno plačaju kolokaciju servera oko 30-40 Eura čime se uglavnom namiruje trošak električne energije. Naravno i rashladni sistem radi od 0-24

FunkFeuer ima i 100 Mbps link na internet preko nacionalnog Internet providera. Uglavnom troše 5 Mbps flat od ukupnog bandwidtha, a ako dođe do zagušenja link se automatski otvara na veći kapacitet. Trenutno po linku i mreži općenito jaši oko 300-400 ljudi po gradu. Nije teško zaključiti da imaju stvarno veliku mrežu. Uglavnom su svi na istoj mreži u jednoj udruzi, a ne kao u Hrvatskoj 10 wireless udruga na 30 kilometara kvadratnih.

Svakodnevni teamwork je kod njih kao ‘dobar dan’ što čini veliku razliku između njih i recimo wireless udruga u Hrvatskoj koje jedva skupe par admina mjesečno na nekom sastanku da rasprave što i kako dalje. Pokretanjem brojnih radnih odnosno razvojnih grupa unutar zajednice stvorili su mnogo kreativnih interesnih grupa koje su maksimalno aktivne i rade ono za što su predviđene. Na taj način mnogo ljudi sudjeluje u razvoju i napretku wireless zajednice, lokalnog društva i samih sebe. Zato i jesu društveno i tehnološki minimalno pet godina ispred wireless udruga u Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj, Sloveniji, Italiji…

Možda je još bitno za spomenuti da nemaju članarine u udruzi već sve financiraju donacijama po potrebi i to ne pojedinci već kompletno svi članovi. U Hrvatskoj to ne bi prošlo ni pod razno, ali mi smo i mnogo siromašnija zemlja i još uvijek se prilagođavamo i ovom tempu društvenog razvoja kojeg gledamo i proživljavamo svakodnevno.

Ubrzo nakon internacionalnog wireless summita koji se nedavno uspješno održao u Washingtonu počela su prva intenzivnija wireless community druženja diljem svijeta. Summit je prvenstveno zbližio wireless zajednice u Europi, a ponajviše iz Njemačke, Austrije, Češke, Francuske, Španjolske, Grčke, Hrvatske i Srbije. Austrija i Hrvatska odnosno FunkFeuer wireless zajednica (Vienna, Graz) i HRFreeNet (Hrvatska) ostvarili su zavidnu suradnju i visok stupanj pozitivne komunikacije koja će sada jednostavno otići korak dalje. Ekipa iz FunkFeuer wireless zajednice pozvala je članice HRFreeNeta da se odazovu na upoznavanje, druženje, razmjenu znanja i iskustva te stvaranja jedne pozitivne slike o wirelessu i našim udrugama na ovakvim internacionalnim društvenim okupljanjima.

FunkFeuer wireless zajednica jedna je od najvećih, najpoznatijih, najaktivnijih i najrespektabilnijih u svijetu. U njihovom vrlo aktivnom članstvu postoji jako veliki broj programera koji sudjeluju na mnogim zanimljivim open source projektima u svijetu kao što su OLPC (One Laptop Per Child), OLSR (Open Link State Routing protokol) i tako dalje. FunkFeuer je jedna od prvih wireless zajednica koja je sa FreiFunk wireless zajednicom (Njemačka) krenula u razvoj i izgradnju wireless mesh mreža na 802.11b/g standardu u kombinaciji sa 802.11a standardom.

Druženje će se održati u subotu, 7.7.2007. godine u Beču (Vienna). Kreće se u ranim jutarnjim satima preko velike Slovenije. U Beču nas očekuje doručak, upoznavanje, cuga i razgledavanje grada, zatim ručak i kratka multimedijalna prezentacija FunkFeuer wireless zajednice te prezentacija HRFreeNet wireless zajednice. Odmah nakon toga slijedi obilazak FunkFeuer mrežnih čvorova te višesatno upoznavanje sa mesh mrežama i open source mesh firmwareima.

Poslije se ide na klopu i cugu u Schweizerhaus

Prijave za druženje šaljite na kiko@dugave.net odnosno kristijan.fabina@hrfreenet.net da znamo tko ide te da se lakše organiziramo sa prijevoznim sredstvima, a s druge strane bi bilo dobro da idemo čoporativno umjesto k’o rakova djeca - svatko za sebe i na svoju stranu pa kud stigli - stigli
Pozivnica vrijedi za sve članice HRFreeNeta, ali nećemo generalizirati stoga su na izlet i druženje pozvane sve wireless zajednice u Hrvatskoj. Ukoliko ste zainteresirani, svakako se odazovite.

Aaron Kaplan, jedan od osnivača i lidera FunkFeuera:
“Vienna Wireless Community meeting 2007″ je neslužbeno okupljanje ljudi iz cijele Europe, a koji su aktivni u community wireless mrežama (CWN - Community Wireless Networks). Ovakva okupljanja uglavnom se organiziraju u Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj stoga nam je drago da ove godine mi možemo ugostiti ljude iz Češke, Mađarske, Njemačke, Hrvatske i drugih zemalja Europe. Jedna od glavnih tema bit će projekt povezivanja Austrije (FunkFeuer) i Hrvatske (HRFreeNet) preko akademskih zajednica (CARNet & ACOnet) te wireless tehnologijom preko Alpa i Sljemena. Link na kojem će se raditi biti će na relaciji Graz <> Zagreb.
Na okupljanju ćemo svakako predstaviti zajednice i mreže u Austriji i Hrvatskoj te kroz pitanja i razgovore pokušati naučiti nešto više o razvoju wirelessa u dotičnim zemljama.