OLPC (One Laptop Per Child) projekt zamišljen je kao edukacijski projekt, a ne laptop projekt i kao takav će se realizirati u većini zemalja svijeta. Nedavno je na OLPC News webu izletjela bombastična novost da je krenula proizvodnja prijenosnika te da bi se oko Božića na tržištu mogli naći i prvi primjerci, kako za zemlje u razvoju tako i za individue (??). Da, to bi naravno značilo da si svaka šuša već za Božić može kupit takav prijenosnik i radit s njim što ju volja, a tim više što je totalka open source. Najzanimljiviji bi naravno bio hackerima. U tom trenu kada bi se otvoreno pojavio na tržištu automatski postaje ‘laptop projekt’, a ne više ‘edukacijski projekt’ kao što je i zamišljen. Pretpostavljam da nije problem napasti globalno tršište sa milijunima tako jeftinih open source prijenosnika. Budžet bi se u organizaciji popravio i cijela priča komotno bi se nastavila, ali u tom slučaju gubi smisao i svu draž. Tu već postoje igrači koji su ‘vjetar u leđa’ kao Intel, Google i slične organizacije. Anyway, Laptop projekt? Da li je to zaista tako? Naši mediji su svi po redu uredno prenijeli vijest, od BUG-a, Jutarnjeg lista, Metro Expressa i tako dalje. Ako OLPC postane ‘Laptop projekt’, razmišljam malo, kako će izgledati daljnji razvoj? Stotine developera diljem svijeta će tipkati kod, raditi na stabilnosti sustava i razvoju aplikacija, a neka će organizacija mlatiti lovu na tome??? To baš ne drži vodu.
Ovako malo na glas razmišljam, što ako se nađe na tržištu? Tko će imati pravo i po kojim uvjetima biti generalni zastupnik za uvoz i daljnju distribuciju? Tko će okretati masnu lovu? MSAN? King ICT? HGSpot? T-Com? Laptopi su namijenjeni edukaciji djece od 6-12 godina. Naša korumpirana Vlada za takav projekt vjerojatno bi i bez razmišljanja poklonila nekom od mogućih/potencijalnih partnera/dobavljača i 4-5 puta veći iznos nego što treba za cijeli projekt pa neka zaradi tko može, kasnije će se dijelit. Još nam samo takav scenarij treba. Svakako nije nemoguć - barem ne u Hrvatskoj. S druge strane, koliko uopće ima smisla izlazit s takvim prijenosnicima na recimo Hrvatsko tržište? Tko bi to zapravo kupovao? Prijenosnik je bez sumnje totalna šminka, ali kad pogledaš kaj dobiš gore (u principu niš) - što si kupio? Komad hardvera sa vrlo sitnom tipkovnicom, unixoidom koji mnogima neće odgovarat, a o sadržaju da i ne govorimo. Da ne zaboravimo da bi za individue prijenosnik koštao cca $500-600. Dakle to baš nije $100-175. Ta niža cijena vrijedit će samo za države koje odluče investirati u projekt i školstvo.
Bila je spika da bi moglo ić po principu ‘kupiš dva - dobiš jedan’, ali to su još uvijek samo priče. Dakle to je oko 3.000,00 kn pa čak i 4.000,00 kn u HR (s maržom, PDV-om…). Mislim, dodaš još 1.500,00 kn i imaš pravi prijenosnik sa 17″ LCD ekranom, puno RAM-a, jakim procom i td. I još dobiš neku fancy torbu za njega. Kupovat ovakav prijenosnik djeci za rođendan, krizmu, pričest, Božić, Novu Godinu i td. može proći. I, kaj onda? Dijete bu tipkalo po njemu, nebude ništa shvatilo, a niti naučilo i vjerojatno će ga pospremit pod krevet sa ostalim igračkama. Rađe onda djeci kupite dobri stari tamagoči ili neku sličnu igračku pa uštedite novce.
Eh, sad… vratimo se na bit. Istina je da je OLPC u proizvodnji, napokon! Priča je krenula, svaka čast. Oko Božića počinje komercijalni program i to je točno, ali još uvijek nije odlučeno kako će taj program izgledati niti kakvi će biti uvjeti. Informacija je izletjela u medije prerano, odnosno nije uopće trebala izaći u medije kao takva. Propust, ali vrlo pametan propust. Zbog takvog hoaxa na OLPC su pažnju obratile mnoge zemlje svijeta, ali i velike kompanije. Eh, sad… da li je sve u medijima ustvari jedna velika zabuna? Saznat ćemo uskoro. Za sada su ovo službeno neslužbene informacije. Karte su i dalje na stolu i sve opcije su otvorene.