Slovenski T-2 na jesen u Hrvatskoj? Super, malo osvježenja na hrvatskom telekomunikacijskom tržištu dobro dođe s vremena na vrijeme. Ionako se ništa super-duper ne dešava, cijene bit stream usluge su pale za dvije trećine, Metronet je stao sa rezidencijalom, Amis je ispunio poslovni plan za ovu godinu sa spajanjem korisnika, Optima…. ah Optima…zajahali su na LLU i tu su pobrali sve kaj se dalo, a tu će i ostat, T-Com trkelja i dalje sa svojim HDTV-om i MAXAdsl-om, H1 je ionako premali da bi bio ozbiljan, BNet nešto pokušava i stvari se zaista kreću u dobrom smjeru, ali to je i dalje vrlo nezamjetan pomak na tržištu. Cijene su i dalje kakve jesu, ne mijenjaju se puno, brzine pristupa Internetu rastu presporo. Vodatel više ne postoji. Poslije njega FTTH nije ponudio nitko na tržištu, a iskreno ne znam kaj Bnet čeka, imaju možda i najbolju mogućnost za to, ali ne … kod njih je koaksijalac ko krava u Indiji. Što bi revolucionarno mogao napraviti T-2? Nadam se da su upoznati sa politikom u ‘rvata, problematikom oko DTK, T-Com sindromom, konkurencijom i brzinom razvoja našeg telco tržišta. FTTH ima smisla, ali to je veliki zalogaj pa čak i za nekoga tko dolazi kao novajlija i sa punim torbama love. Da li uopće ima smisla izgrađivati infrastrukturu ispočetka? Vući dodatnu optiku? Natezat se sa HAT-om i T-Com te pušiti milijune na gluposti kao što je pitanje vlasništva DTK?

Strateško partnerstvo sa već nekim postojećim alternativnim igračem na tržištu bio bi prvi logičan izbor, kupovina nekog postojećeg igrača ili preuzimanje većeg udjela u istom također nije loš izbor, ili ako se već namjerava gurati samostalno - iznajmiti dark fiber od nekog alternativnog operatora da se dobije na backboneu, provući nešto svoje optike i u principu odrađivati samo onaj krajnji korisnički dio.

Ok, jaki su u Sloveniji, imaju dosta optičke mreže, čak i pretjerano jake u nekim dijelovima Slovenije, dobar postotak korisnika na tržištu, ne znam kako stoje na internacionalnoj razini sa infrastrukturom i korisnicima, ali i to će doći na svoje. Priča sa razvojem mobilne mreže u Sloveniji kao četvrti mobilni operator je odlična pogotovo zato što ljudi uvijek traže promjene i tu će dobiti na dodatnom prometu prema svijetu i iz svijeta prema svojoj mreži, a tu se da zavrtiti lijepa lova na velikom broju minuta - pogotovo prema mobilnoj mreži koja košta puno više od fixne. T-2 može dobar business okrenut u Hrvatskoj, samo neka strateški odigraju pametno i postotak koji traže na tržištu vrlo lako može doći s vremenom. Kao što rekoh, svi vole promjene i otići će prvom sljedećem provideru pa makar iz inata

T-2 mreža u Sloveniji

Pravo na primanje i priopćavanje obavijesti je univerzalno ljudsko pravo koje može biti poboljšano i zaštićeno omogućavanjem dostupnosti bežičnih komunikacija za sve i svakoga, rekao je na nedavnoj konferenciji Sascha Meinrath. Kako je tehnologija sazrijela sve je veći interes za pružanje širokopojasnog pristupa Internetu putem bežičnih veza koje dopuštaju da se na jednostavan način spojite sa drugim ljudima, na hotspotove i druge pristupne točke te da komunicirate preko iste infrastrukture bez obzira gdje se nalazili, u lokalnom kafiću ili na javnom trgu, a naravno ovisno o dostupnosti bežične mrežne infrastrukture. Usmjerivači prometa (routeri) ne zahtijevaju skupe podzemne kabele i najam DTK sustava te mogu biti instalirani na javnu rasvjetu i na druge javne građevine. Doduše na Wireless Summitu stručnjaci su naveli da pružanje low-cost usluga pristupa Internetu i instalacija low-cost wireless opreme nije laka i jednostavna. San Francisco i Philadelphia imaju javnosti poznate poteškoće koje pokušavaju riješiti javno-privatnim partnerstvom te osigurati gradsku bežičnu mrežu kojoj će moći pristupiti svi građani. Gradovi su privatnim tvrtkama omogućili postavljanje wireless opreme na javna mjesta u vlasništvu grada te da građanima naplaćuju pristup mreži. Cijeli sustav se pokazao skup i problematičan gdje su na čelo problematike proizlazili dostupnost, brzina pristupa mreži, brzine na backbone infrastrukturi i privatnost podataka odnosno kontrola istih.

Sascha Meinrath, ekspert na wireless mreže u New America Foundation i direktor wireless summita, rekao je da je glavni interes wireless zajednice javno dobro, a ne korporativni profit. Da bi taj model bio uspješan, kaže, gradovi i/ili wireless organizacije moraju uložiti novac u bežičnu infrastrukture i pružanje usluga u neutralnom modu za sve korisnike unutar mreže odnosno za sve građane koji su u dosegu pokrivenosti bežičnom mrežom. Wireless summit sadržavao je prezentacije različitih modela za implementaciju bežičnih mreža, dostupne tehnologije i koristi od takve mreže u promociji ljudskih prava i koheziji zajednice. SHRP (AAAS Science and Human Rights Program) je preuzeo projekt bežične komunikacijske tehnologije i borbe za ljudska prava kojim nastoji omogućiti i unaprijediti univerzalni pristup Internetu, a posebna grupa kojoj su cilj povećanje dosega i utjecaj ljudskih prava radi sa siromasima koji su locirani u udaljenim i/ili visokorizičnim područjima, gdje je pristup Internetu nemoguć ili je previše skup.

“Mi moramo osigurati da svi u društvu mogu iskoristiti transformativne mogućnosti digitalne tehnologije“, rekao je Rey Ramsay, izvršni direktor korporacije “One Economy”. Ista organizacija je neprofitna i promovira pristup digitalnoj tehnologiji na četiri kontinenta. S obzirom da gradovi, wireless zajednice i aktivisti imaju tendenciju za implementaciju bežičnih mreža u mjesta prebivanja, potrebno im je da zadrže jasan fokus na temeljni cilj - biti siguran da svatko može imati pristup u digitalno doba, rekao je Remsey. U San Franciscou i drugdje, rekao je, fokus je prečesto namamiti izgradnju sustava i logistiku pružanja usluge te povezivanja u različite grupe, a ne na veća pitanja dostupnosti kako bi se osiguralo da svi u zajednici imaju poticaj i opremu koja im je potrebna da bi ju iskoristili za bežični pristup mreži. Wireless zajednice, da bi doista bile uključive odnosno uzete u obzir i uspješne u svojim nastojanjima, moraju osigurati sadržaj i aplikacije koje se mogu konstantno nadograđivati, a koje bi olakšale život stanovnika i riješile pravi problemi kao što je pružanje obrazovanja i drugih edukativnih aktivnosti te radnu snagu za razvoj mogućnosti. Došlo je do takvog pomaka da neprofitna organizacija kao društvena grupa osigura slobodan pristup mrežnoj infrastrukturi svim građanima. U Torontou, grupa se zove Wireless Toronto, grupa volontera kroz svoj volonterski rad i tehničku pomoć postavlja bežične mreže u više od 30 lokacija u gradu. Svi troškovi su plaćeni od strane lokalne samouprave, restorana, trgovina i drugih poslovnih subjekata gdje je wireless oprema instalirana.

Nicole Ozer, direktor tehnologije i građanskih sloboda u “Northern California Branch of the American” upozorio je na nastojanje kompanija da osiguraju bežični pristup na temelju cijene privatnosti ljudi. U nekim slučajevima gradovi su praktički spremni na odricanje privatnosti u zamjenu za izgradnju bežične mreže. Ugovorima sa Google i Earthlink, a kojima se namjeravao pružiti wireless pristup u San Francisco, nije se uspjela osigurati mogućnost zaštite anonimnosti korisnika, bilježi Ozer u članku u “University of San Francisco” kao i nesposobnost ograničavanja količine osobnih podataka koji bi se prikupljali i iskorištavali u komercijalne svrhe.

Amir Dossal, izvršni direktor Ureda Ujedinjenih naroda za partnerstvo, rekao je da je pristup digitalnoj tehnologiji važan alat za pomoć zemljama u razvoju da bi mogli živjeti bolje i učiti bolje. Dossal je rekao da mnogo više možemo učiniti. “U Ujedinjenim narodima shvatili smo da ako želimo napraviti neku razliku za ljude u zemljama u razvoju, moramo uzeti kvantni skok“, rekao je Amir Dossal. “Mi bi trebali omogućiti dostupnost svih tehnologija” - istaknuo je Dossal, te dodao navodeći napore wireless grupa kao što su UN’-ove “Global Alliance” za Informacijske i komunikacijske tehnologije i razvoj, te neprofitna “One Laptop Per Child” inicijativa. Tržišne sile će uvijek igrati ulogu u uspostavljanju bežične tehnologije. “No, sustav je učinkovitiji ako ga gradimo zajedno i globalno” - kazao je Dossal. Nadodao je i kako wireless zajednice imaju važnu ulogu u širenju pristupa bežičnim tehnologijama i u razvoju naroda. Zadatak može biti težak u državama represivnog režima gdje se ograničava pristup tehnologiji i ističe nepovjerenje prema otvorenoj komunikaciji.

Agnès Callamard, izvršna direktorica “Article XIX”, međunarodne organizacije smještene u Londonu, a koja se bavi ljudskim pravima, slobodom izražavanja, slobodom informacija, rekla je da su međunarodne obaveze za države da poštuju prava svojih građana da slobodno komuniciraju preko bilo kojeg medija. Njezina organizacija je dobila ime po Članku 19. UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima, koji glasi: “Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tuđeg miješanja, primanje i priopćavanje informacije i ideje kroz bilo koji medij, bez obzira na barijere“. Njezina grupa radila je na slučaju oko dodjele elektromagnetskog spektra wireless zajednicama. Loša (pre)namjena istog može ograničiti pristup i mogućnosti razvoja wireless zajednica. Dodjela spektra također je jedna od tema u Sjedinjenim Američkim Državama. Community wireless zagovornici se pritom zalažu za pristup nekorištenom dijelu spektra dodijeljenog za TV emisije. Radi se o neiskorištenom dijelu spektra, a koji je poznat kao “bijeli prostor”. Priupitali su federalnu komisiju za komunikacije (FCC) da oslobode slobodne dijelove TV spektra za slobodno korištenje od strane wireless zajednica. Agencija je prihvatila upit i trenutno razmatra tu mogućnost.

Eeeeeee-Hrvatska i “Vlada RH prihvatila Plan provedbe Programa e-Hrvatska za 2008. godinu”. Mrak. Jel to onaj isti 2007-2010 ili koji je već bio? U Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2008. godinu za ukupna ulaganja u informatizaciju i dostupnost informacijskih tehnologija predviđeno je 951 milijuna kuna, što predstavlja povećanje od 23 posto u odnosu na 2007. godinu te 33 posto u odnosu na 2004. godinu. Krasno. Što li se sve da napraviti svake godine sa tolikim milijunima, a što se napravilo? Sigurno nas čeka još neki E-Ured ili E-Usluga. E-Uropa? (N)E-Krško? E-Trošenje. E-vo_vam_ga_na. E-da_je_Tito_živ. Pih. “Kontinuirano povećanje iznosa za razvoj informacijskog društva predstavlja potvrdu spremnosti i odlučnosti Vlade Republike Hrvatske za nastavak nastojanja na daljnjoj izgradnji informacijskog društva.” Ma je li? Kontinuirano povećanje iznosa znači da vam se više troši i zarađuje. A tamo po državnim firmama još mnogi ljudi tipkaju na pisaći stroj koji je bio in prije 70 godina i kucaju po IBM računalima sa 128 RAM i 80 MHz procesorom, a gore Windowsi 98. Moj novi XO je jači od toga, a košta 800 kn. U infrastrukturu prema otocima i nedostupnijim djelovima HR se ne ulaže, a o broadbandu se urla na sva grla. za 3 milijuna kuna bi napravili redundantni prsten po otocima do Splita i Zadra sa mikrovalnim linkovima na licenciranim frekvencijama i povezali škole i druge ustanove kak spada. Možda bi im i dali normalne brzine Interneta?

A neko nam je namirišal još love iz EU? Buci buci buuuu….

Sufinanciran sredstvima EU i Državnog proračuna RH, projekt Teleaccess omogućuje razvoj informacijskog društva u slabije povezanim geografskim područjima, kroz korištenje naprednih informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija. Projekt je realiziran i uhodan u nekoliko zemalja EU (Italija, Grčka, Bugarska, Poljska), dok su u Hrvatskoj pilot-projekti formirani u Skradu i Vinkovcima. Projekt Teleaccess funkcionira na način da se uspostavlja Telecentar kao mjesto gdje građani mogu koristiti računalnu opremu, pristupiti Internetu i upoznati se s drugim modernim tehnologijama. Misija Telecentra je edukacija stanovništva u lokalnim i ruralnim sredinama putem različitih interaktivnih radionica i seminara s ciljem proširenja njihova znanja, poboljšanja komunikacije i praktične primjene novih tehnologija što će, u konačnici, poboljšati njihovu konkurentnost na tržištu rada. Telecentar je zamišljen kao središte za obuku i poslovno napredovanje u kojem će građani, između ostaloga, imati mogućnost upoznati se s programima koji se realiziraju u sklopu e-Hrvatske te o mogućnostima komunikacije putem telekonferencijskih sustava, Internet telefonije (VoIP) i slično. U sklopu Telecentra svima je dostupna i usluga e-Konzultacije koju je razvio grčki Teleaccess partner. Usluga e-Konzultacije korisnicima će pružati usluge savjetovanja kako pokrenuti posao, otvoriti trgovačko društvo, zadrugu, kako ostvariti poticajne mjere za poduzetnike i predočiti im mogućnosti financiranja malog i srednjeg poduzetništva. Projekt Telaaccess u Republici Hrvatskoj provodi Središnji državni ured za e-Hrvatsku u suradnji s Poduzetničkim inkubatorom Skrad – PINS d.o.o. te Lokalnom ekonomsko-razvojnom agencijom - LEDA iz Vinkovaca. Po završetku projekta krajem 2008., u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva osigurat će se financijska sredstva kroz IPA program (2007-2009) kako bi se nastavio kontinuitet provođenja sadržaja i usluga Teleaccess projekta u Republici Hrvatskoj.

Neke stvari po pitanju business wirelessa i wifi tehnologija koje su se trebale dogoditi u 2007. godini - dogodit će se vjerojatno u 2008. godini. Međutim, neovisno o tome čeka nas i mnogo više od toga. Nove tehnologije, novi servisi, drugačiji pristup informacijama i sadržaju, a vjerojatno i drugačijem obliku sadržaja. Pitanje je samo kojim tempom će se priča odvijati. Osim što je Google krenuo u WiFi vode na 700 MHz, 4G LTE tehnologija otvorila je bojno polje na koje će kročiti mnogi veliki mobilni operatori iz cijelog svijeta. 4G LTE tehnologija po prvim testiranjima obećava gigabitne propusnosti na mobilnoj mreži što bi omogućilo HDTV prijem i druge high-tech servise na mobilnim uređajima korisnika. LTE tehnologija tek je u povojima, a testiranje i razvoj iste trajat će sigurno dvije do tri godine - možda i više. Komercijalizacija iste ne može se prije niti očekivati, ali svakako je obećavajuća. Naravno, tu je i Mobile Wimax koji će ozbiljno uzdrmati tržište. Wimax kao tehnologija još uvijek nije stasala kao tehnologija na koju se bilo tko može pouzdano osloniti. Odnos cijene i onoga što Wimax nudi još uvijek izgleda loše pa je ROI (Return of Investment) dosta dug. Naravno ovisi od slučaja do slučaja odnosno od područja pokrivanja, cijena usluga i ponude korisnicima. Wimax je najpotrebniji tamo gdje nema nikakvih mogućnosti za bilo koju vrstu kabela (koax, optika, UTP…) odnosno tamo gdje mještanima nije omogućeno korištenje “pravog broadbanda” iliti bilo koji naprednijih usluga i servisa. Otoci su jako dobar primjer takvih područja, zatim brdsko-planinska naselja i gradovi. Međutim i Wimax ima svoje nedostatke, a to je svakako propusnost i nemogućnost proširenja kapaciteta s obzirom na raspoloživi frekventni pojas odnosno širinu kanala. Iako je i Wimax još u beta fazi, a sve mreže u statusu “trial”, za njega još uvijek ima prostora - i za razvoj i za primjenu.

Kvaliteta usluge preko mobilnih tehnologija 3G, 4G, Wimax i drugih varirat će u odnosu na povećanje broja mobilnih korisnika, povećanja broja multi-band mobilnih uređaja koji će imati brdo featura i koji će pridonijeti zakucavanju kapaciteta mobilnih mreža što će prouzročiti lošiju kvalitetu govorne usluge, prekidanje poziva (fuck, to se već dešava zadnjih mjeseci) i slično. A, tko zna. Možda i neće biti tako, ali poplava na tržištu mobilnih tehnologija može značiti ama baš sve.
Povećano korištenje naprednijih mobilnih uređaja (iPhone) koji u principu više sliče malim prijenosnim računalima nego mobilnim telefonima otvorit će i pitanje sigurnosti podataka pa je očigledno da će i tržište u tom segmentu znatno ojačati. E, da - ali sukladno povećanom korištenju takvih uređaja mobilno oglašavanje tj. oglašavanje kroz sadržaj i inovativne servise doživjet će procvat. Tko god uleti u deal sa mobilnim operatorima - situacija je ‘win-win’.

Hotspots! Nekada mi je to bila vrlo svjetla točka u cijeloj priči oko wirelessa, ali optimizam je nekako splasnuo s obzirom da na domaćem tržištu, a niti u većini zemalja svijeta nema značajnijih pomaka u primjeni istih. I dalje je sve komercijalno. Cijene pristupa internetu preko hotspotova (uglavnom onih od T-Coma) su astronomske i ne obećavaju mnogo. Alternativni davatelji internet usluga ne vide profit u takvoj usluzi pa “potencijalna” konkurentnost na tržištu svakako pada u vodu. Nemaju niti konkretne ideje u svezi razvoja i primjene nekih drugih servisa. Ljudi traže sadržaj - ma kakav god bio. Uglavnom multimedijalni. Traže servisne informacije, bitne brojeve telefona, kartu mjesta u kojem se nalaze, informacije o smještaju, taxi službi, ambulantama u blizini i drugo. Community wireless mreže sve to nude već duže vrijeme međutim svi se oglušuju na njih i ne iskorištavaju njihov potencijal iako broj njihovih pristupnih točaka i područje pokrivenosti signalom raste nezamislivo brzo. To su infrastrukture koje omogućavaju korištenje govorne usluge preko WiFi telefona (dual band / multi band telefoni), internet visokih propusnosti, slušanje radija, gledanje videa i još mnogo drugih stvari. Prije ili poslije, a jako vjerojatno već u ovoj godini, ISP-ovi će se morati obratiti community wireless mrežama i iznajmiti njihovu infrastrukturu ili ući u strateško partnerstvo ako žele ponuditi “nešto novo” i ući u mobilno tržište. Poplava WiFi pristupnih točaka mogla bi se pretvoriti u poplavu hotspotova.

Sadržaj iliti content! Jako bitan dio koji će biti uvjet za pristup nečijoj mrežnoj infrastrukturi. Odgovor na pristup može dati samo multimedija. Sukladno tome Tportal, Net.hr (primjerice) i slični trebat će nadogradnju i servise poput YouTubea, MySpacea, Google Videa, Flickr i drugih. Tražit će se kreativnost i inovativnost. Borba za sadržaj kao što su video i muzika bit će vrlo napeta. Neće biti gubitnika. Omogućit će svojim korisnicima pristup mnogočemu. Razlike će biti u nijansama u ponudi sadržaja. Sve ovisi o dogovorima oko autorskih prava, infrastrukture i uloženih sredstava. Ne radi se samo o tome. Tu su i game servisi, radio streaming, video streaming i slično. Eh, kada bi se još takvom sadržaju omogućio besplatan pristup preko mnogobrojnih pristupnih točaka community wireless mreža - marketing bi im procvjetao. Ulog minimalan - prihod nemjerljiv. Procvjetalo bi web oglašavanje, audio oglašavanje, video oglašavanje - nuditelji sadržaja sretno bi trljali ruke. Mnogi razmišljaju o tome. Bitan je pristup i tajming. Vrijeme će pokazati tko je prepoznao sebe u takvoj priči.

VoWiFi pokazat će zubiće. Iako nije toliko zastupljen u primjeni s obzirom na spor razvoj, konkretnija testiranja Voice over WiFi usluge startala su još prošle godine. Već poneki mobilni uređaji imaju WiFi kartice u sebi koje rade na 2.4 GHz i omogućavaju mobilnim uređajima da se spajaju preko WiFi pristupnih točaka na mrežu, registriraju se na lokalnom SIP serveru (ili nekom na Internetu gdje je korisnik registriran) i telefoniraju se drugim korisnicima usluge u području pokrivenosti signalom. Mobilnim operatorima bi moglo biti interesantno ući u partnerstvo sa wireless udrugama i testirati kombinaciju GSM-a i WiFi-a. Iako je VoWiFi još uvijek u povojima i iako ne postoji mnogo mobilnih uređaja na tržištu sa WiFi karticama kao niti WiFiPhone uređaja, svakako će pronaći intenzivniju primjenu u tekućoj godini kroz korištenje beta verzije usluge.

Vijest je friško danas objavljena na stranicama Verizon Wirelessa da su u partnerstvu sa Vodafoneom krenuli u koordinaciju trial plana za četvrtu generaciju mobilne broadband mreže bazirane na LTE (Long Term Evolution) tehnologiji, a testiranje bi trebalo krenuti sa početkom 2008. godine. 4G sa stilom (?) dolazi kao nasljednik aktualnih tehnologija kao što su Wimax, Flash-OFDM, 3GPP i td. Kao dobavljači hardvera u igri su Motorola, Nokia-Siemens, Alcatel-Lucent, Ericsson i Nortel. Svi zajedno udruženim snagama omogućit će svijetu (čitaj: razvijenim zemljama) korištenje nove wireless broadband tehnologije koja bi trebala isporučiti mobilne mreže daleko većih propusnosti od sadašnjih, visokih performansa, manje latencije i veće efikasnosti. LTE tehnologija bazirana je na IP-u i omogućavat će download brzinom oko 100 Mbps i upload od 50 Mbps na svakih 20 MHz spektra. Zamišljeno je da hendla po 200 IP konekcija na svakih 5 MHz spektra. Woo-hoo! 4G će još dosta vremena biti u razvojnoj fazi dok se cijeli skup wireless standarda od kojih se 4G sastoji jednostavno ne ispegla i prilagodi potrebama na tržištu.

Najzanimljivije pitanje u cijeloj priči je “killer application” za 4G
Izgleda da nema previše dileme oko toga i da bi “killer app” trebala biti konstantna broadband veza prema Internetu sa propusnostima od 5-10 Mbps na dalje što bi trebalo omogućiti i streamanje HDTV-a. Naravno, ne u bližoj budućnosti i ne u Hrvatskoj, ali ajde i to će jednog dana doći na svoje. Mnogi ISP-ovi u svijetu bore se sa kapacitetima svojih mreža koji su polako pri maximumu iskorištenosti zbog poplave servisa poput Youtubea, Google Videa i drugih koji zahtijevaju dobru šnitu bandwidtha za normalno korištenje.

S druge strane pitanje je koliko će 4G sustavi koštati i tko će si ih moći priuštiti? ROI za takav business plan u Hrvatskoj bit će minimalno 10 godina (??) … ili 20 … ili doživotno? . Problematične su i cijene interneta koji je i dalje preskup s obzirom da T-Com nikako ne spušta cijene, a kupovina interneta izvan HR pomaže djelomično u financijskom smislu dok je u HR i dalje potrebno raditi skupe visokopropusne veze prema T-Scumu s obzirom da je najveći dio domena i sadržaja upravo na njihovoj mreži.

U svakom slučaju, promatrajući razvoj tehnologija, izgleda da je budućnost broadbanda ipak u zraku, a ne pod zemljom