Pravo na primanje i priopćavanje obavijesti je univerzalno ljudsko pravo koje može biti poboljšano i zaštićeno omogućavanjem dostupnosti bežičnih komunikacija za sve i svakoga, rekao je na nedavnoj konferenciji Sascha Meinrath. Kako je tehnologija sazrijela sve je veći interes za pružanje širokopojasnog pristupa Internetu putem bežičnih veza koje dopuštaju da se na jednostavan način spojite sa drugim ljudima, na hotspotove i druge pristupne točke te da komunicirate preko iste infrastrukture bez obzira gdje se nalazili, u lokalnom kafiću ili na javnom trgu, a naravno ovisno o dostupnosti bežične mrežne infrastrukture. Usmjerivači prometa (routeri) ne zahtijevaju skupe podzemne kabele i najam DTK sustava te mogu biti instalirani na javnu rasvjetu i na druge javne građevine. Doduše na Wireless Summitu stručnjaci su naveli da pružanje low-cost usluga pristupa Internetu i instalacija low-cost wireless opreme nije laka i jednostavna. San Francisco i Philadelphia imaju javnosti poznate poteškoće koje pokušavaju riješiti javno-privatnim partnerstvom te osigurati gradsku bežičnu mrežu kojoj će moći pristupiti svi građani. Gradovi su privatnim tvrtkama omogućili postavljanje wireless opreme na javna mjesta u vlasništvu grada te da građanima naplaćuju pristup mreži. Cijeli sustav se pokazao skup i problematičan gdje su na čelo problematike proizlazili dostupnost, brzina pristupa mreži, brzine na backbone infrastrukturi i privatnost podataka odnosno kontrola istih.
Sascha Meinrath, ekspert na wireless mreže u New America Foundation i direktor wireless summita, rekao je da je glavni interes wireless zajednice javno dobro, a ne korporativni profit. Da bi taj model bio uspješan, kaže, gradovi i/ili wireless organizacije moraju uložiti novac u bežičnu infrastrukture i pružanje usluga u neutralnom modu za sve korisnike unutar mreže odnosno za sve građane koji su u dosegu pokrivenosti bežičnom mrežom. Wireless summit sadržavao je prezentacije različitih modela za implementaciju bežičnih mreža, dostupne tehnologije i koristi od takve mreže u promociji ljudskih prava i koheziji zajednice. SHRP (AAAS Science and Human Rights Program) je preuzeo projekt bežične komunikacijske tehnologije i borbe za ljudska prava kojim nastoji omogućiti i unaprijediti univerzalni pristup Internetu, a posebna grupa kojoj su cilj povećanje dosega i utjecaj ljudskih prava radi sa siromasima koji su locirani u udaljenim i/ili visokorizičnim područjima, gdje je pristup Internetu nemoguć ili je previše skup.
“Mi moramo osigurati da svi u društvu mogu iskoristiti transformativne mogućnosti digitalne tehnologije“, rekao je Rey Ramsay, izvršni direktor korporacije “One Economy”. Ista organizacija je neprofitna i promovira pristup digitalnoj tehnologiji na četiri kontinenta. S obzirom da gradovi, wireless zajednice i aktivisti imaju tendenciju za implementaciju bežičnih mreža u mjesta prebivanja, potrebno im je da zadrže jasan fokus na temeljni cilj – biti siguran da svatko može imati pristup u digitalno doba, rekao je Remsey. U San Franciscou i drugdje, rekao je, fokus je prečesto namamiti izgradnju sustava i logistiku pružanja usluge te povezivanja u različite grupe, a ne na veća pitanja dostupnosti kako bi se osiguralo da svi u zajednici imaju poticaj i opremu koja im je potrebna da bi ju iskoristili za bežični pristup mreži. Wireless zajednice, da bi doista bile uključive odnosno uzete u obzir i uspješne u svojim nastojanjima, moraju osigurati sadržaj i aplikacije koje se mogu konstantno nadograđivati, a koje bi olakšale život stanovnika i riješile pravi problemi kao što je pružanje obrazovanja i drugih edukativnih aktivnosti te radnu snagu za razvoj mogućnosti. Došlo je do takvog pomaka da neprofitna organizacija kao društvena grupa osigura slobodan pristup mrežnoj infrastrukturi svim građanima. U Torontou, grupa se zove Wireless Toronto, grupa volontera kroz svoj volonterski rad i tehničku pomoć postavlja bežične mreže u više od 30 lokacija u gradu. Svi troškovi su plaćeni od strane lokalne samouprave, restorana, trgovina i drugih poslovnih subjekata gdje je wireless oprema instalirana.
Nicole Ozer, direktor tehnologije i građanskih sloboda u “Northern California Branch of the American” upozorio je na nastojanje kompanija da osiguraju bežični pristup na temelju cijene privatnosti ljudi. U nekim slučajevima gradovi su praktički spremni na odricanje privatnosti u zamjenu za izgradnju bežične mreže. Ugovorima sa Google i Earthlink, a kojima se namjeravao pružiti wireless pristup u San Francisco, nije se uspjela osigurati mogućnost zaštite anonimnosti korisnika, bilježi Ozer u članku u “University of San Francisco” kao i nesposobnost ograničavanja količine osobnih podataka koji bi se prikupljali i iskorištavali u komercijalne svrhe.
Amir Dossal, izvršni direktor Ureda Ujedinjenih naroda za partnerstvo, rekao je da je pristup digitalnoj tehnologiji važan alat za pomoć zemljama u razvoju da bi mogli živjeti bolje i učiti bolje. Dossal je rekao da mnogo više možemo učiniti. “U Ujedinjenim narodima shvatili smo da ako želimo napraviti neku razliku za ljude u zemljama u razvoju, moramo uzeti kvantni skok“, rekao je Amir Dossal. “Mi bi trebali omogućiti dostupnost svih tehnologija” – istaknuo je Dossal, te dodao navodeći napore wireless grupa kao što su UN’-ove “Global Alliance” za Informacijske i komunikacijske tehnologije i razvoj, te neprofitna “One Laptop Per Child” inicijativa. Tržišne sile će uvijek igrati ulogu u uspostavljanju bežične tehnologije. “No, sustav je učinkovitiji ako ga gradimo zajedno i globalno” – kazao je Dossal. Nadodao je i kako wireless zajednice imaju važnu ulogu u širenju pristupa bežičnim tehnologijama i u razvoju naroda. Zadatak može biti težak u državama represivnog režima gdje se ograničava pristup tehnologiji i ističe nepovjerenje prema otvorenoj komunikaciji.
Agnès Callamard, izvršna direktorica “Article XIX”, međunarodne organizacije smještene u Londonu, a koja se bavi ljudskim pravima, slobodom izražavanja, slobodom informacija, rekla je da su međunarodne obaveze za države da poštuju prava svojih građana da slobodno komuniciraju preko bilo kojeg medija. Njezina organizacija je dobila ime po Članku 19. UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima, koji glasi: “Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tuđeg miješanja, primanje i priopćavanje informacije i ideje kroz bilo koji medij, bez obzira na barijere“. Njezina grupa radila je na slučaju oko dodjele elektromagnetskog spektra wireless zajednicama. Loša (pre)namjena istog može ograničiti pristup i mogućnosti razvoja wireless zajednica. Dodjela spektra također je jedna od tema u Sjedinjenim Američkim Državama. Community wireless zagovornici se pritom zalažu za pristup nekorištenom dijelu spektra dodijeljenog za TV emisije. Radi se o neiskorištenom dijelu spektra, a koji je poznat kao “bijeli prostor”. Priupitali su federalnu komisiju za komunikacije (FCC) da oslobode slobodne dijelove TV spektra za slobodno korištenje od strane wireless zajednica. Agencija je prihvatila upit i trenutno razmatra tu mogućnost.
