Jučer je u Bostonu na MIT-u održan One Laptop Per Child Country Meeting kojem su se odazvali mnogi internacionalci iz cijeloga svijeta, a ponajviše iz Afrike, Azije i Južne Amerike - odnosno iz zemalja trećeg svijeta. Predavači su bili izuzetni, a cjelodnevnu konferenciju otvorio je sam Nicholas Negroponte vrlo atraktivnim pristupom i najavom Chuck Kanea, CEO-a OLPC-a koji je na tu poziciju promaknut sa mjesta CFO-a. Govor je bio baziran na priči kako su dovukli Kanea na to mjesto tražeći CFO-a javnim natječajem za ‘poštenu’ plaću i nitko se nije javio. Barem ne netko kvalitetan ili netko koga su htjeli. Onda su poništili natječaj i tražili nekoga tko će taj posao raditi volonterski i navodno se javilo brdo kvalitetnih ljudi koji su zaradili dovoljno novaca u životu i koji sada žele napraviti nešto volonterski i ostaviti traga u pisanju povijesti i budućnosti novog pristupa edukaciji. Trebajući nekog tko će voditi organizaciju i biti lokomotiva, Chuck Kane se pokazao kao jako dobar izbor te je, ubrzo nakon što je postao CFO, došao na mjesto CEO-a. I on je održao kratak govor predstavljajući stanje u kojem se OLPC nalazi te kazao kako OLPC-u svakako treba globalna podrška za distribuciju, razvoj, tehnički support i infrastrukturu. Poziv je dakako upućen open source communityjima, fondovima, velikim kompanijama, potencijalnim poslovnim partnerima i td.

Prezentaciju je nastavio Nicholas Negroponte sa temom “Future and XO 2.0″. Prezentacija je bila kratka i slikovita, a u agendi se osim standardne misije i strategije OLPC-a našao i Microsoft, Gen 2.0, te novi ‘Give One Get One‘ program. Pokret je pozdravio i pružio mu ruku Nerj Deva, član EU Parlamenta koji je također najavio osnivanje Fonda u EU koji će u idućih 7 godina financirati oko 100 milijuna laptopa te ih kroz UNDP i slične organizacije isporučiti zemljama u razvoju.

Microsoft
BusinessWeek je prije tjedan dana objavio vijest “Microsoft Joins One Laptop per Child” koju nije imalo smisla demantirati po n-ti put već ju jednostavno prikazati u najboljem svjetlu. Da - Microsoft je novi partner OLPC-a i dio nove generacije XO-a. Već su složili verziju XP-a za XO i isti navodno radi jako dobro na malim zelenim prijenosnicima. Prisutni developeri OLPC-a na konferenciji su izjavili kako XP Windowsi rade čak i brže na XO-u od Linuxa te da je Microsoft puno kvalitetnije rješio probleme sa nekim aplikacijama koje su prije uzimale i po 20 MB memorije za vrijeme rada te doslovno ubijale procesor. Microsoft je već krenuo sa svojim pilot projektom u nekoliko škola po svom izboru. Inače, aktualna verzija XO-a sada ima i SDCard slot i malo jači procesor. XP Windowsi za XO koštaju $3,00. Ne izgleda puno, ali kad se pomnoži sa 100 milijuna koliko se namjerava proizvesti u idućih nekoliko godina - onda je to lijepi iznos koji je ustvari ništa u usporedbi sa cifrom koju će državne vlade Microsoftu plaćati za support, implementaciju i td. Međutim nije sve baš tako super duper za Microsoft.

Dual Boot
Iako su na Internetu osvanule vrlo bombastične vijesti da je OLPC definitivno odustao od Dual Boota - jučer je to demantirano. Dual Boot je već aktualan u novim beta XO-ima te bi trebao biti usavršen do kraja tekuće godine, a svaka zemlja koja kupuje prijenosnike moći će sama birati koji operativni sustav želi imati na njima. Doduše, po meni nije na vladama da odlučuju o tome - prije bih takvo što dao na odluku djeci, učiteljima, profesorima i td. Problem se javlja u slučaju ako su državne vlasti potpisale Ugovor sa lokalnim uredom Microsofta o korištenju njihovog softvera u svim ustanovama. U tom slučaju sve drugo pada u vodu. XP Windowsi na XO-u navodno bi mogli ubiti neke sadašnje feature kao što je mesh, ali Microsoft i savjetnici OLPC-a koji su jučer bili vrlo rječiti, najavili su da se već radi na firmwareu za Windowse koji će vratiti mesh u život na Windowsima.

Prezentaciju je održao i Miguel Brechner, predsjednik LATU-a (Uruguay Technology Laboratory) na vrlo interesantnu temu “OLPC Deployment in Uruguay“. Priča je bila interesantna jer je Uruguay zemlja vrlo slična Hrvatskoj i obratno. Obje zemlje imaju gotovo identičan broj stanovnika, veličinu teritorija, iste probleme u školstvu, ista pitanja iz nadležnih institucija - praktički je slika implementacije XO-a u školstvu u Uruguayu možda najbolja za sagledavanje konkretnih koraka u implementaciji te kako stvari postaviti na noge i u Hrvatskoj te u susjednim zemljama koje su politički i teritorijalno također vrlo slične (Srbija, BiH, Slovenija, Mađarska…). Od ostalih atraktivnu prezentaciju imao je i Oscar Becerra, šef odjela za razvoj edukacijskih tehnologija u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Perua. U drugom dijelu dana poslije ručka nastupali su David Cavallo - learning architect u OLPC-u, Glorianna Davenport - prva dama Media Fabrics Research Grupe, Barry Vercoe - MIT profesor, Mitchel Resnick - LEGO profesor, Alan Kay - predsjednik Viewpoints Research Institute te predstavnici Rwande, Ghane, Senegala, Ethiopie, Haitija, Tajlanda, Nepala i Šri Lanke.

Osim svih tih velikih i medijski eksponiranih ljudi, na konferenciji su se pojavili i mladi ljudi iz malih zemalja poput Slovenije, Španjolske, Engleske pa čak i Hrvatske (OLPC Croatia)

Kristijan Fabina, Predsjednik OLPC Croatia

Luka Ivas, OLPC Croatia Board Member

Nekako pomalo nezapaženo je prošlo vrlo zanimljivo predavanje Nicholasa Negropontea u Zagrebu. O organizaciji konferencije ne treba trošiti riječi, ali želio bih djelomično prokomentirati neke nedoumice o OLPC ideji. Za početak zaboravite na laptop. Da, znam teško je. Ili je lijep ili ružan. Ili spor. Zaboravite na laptop. Dobro? Ideja je promijeniti način školovanja. Negroponte očigledno to želi naročito napraviti u zemljama “trećeg svijeta” (što je, prisjetimo se malo bila i Hrvatska nekada u doba Jugoslavije) zbog toga što tamo većinom vlada još Viktorijansko poučavanje 19. stoljeća koje šibom utjeruje znanje. Svi citati su moji sjećanja na sadržaj predavanja, a ne nikakav prijevod materijala (koji su bili snimljeni, pa se možemo nadati da ćemo ih moći nekada i pogledati).

…učenicima se do četvrtog razreda izgubi ta žar u očima koju imaju kada prvi puta dođu u školu..

To je kreativistički način podučavanja (ili poticanje istraživanja) koji se onda može vidjeti i u drugim aktivnostima koje nemaju veze sa računalima. Čuli smo primjer da djeca koja nauče programirati (program nikada ne proradi od prve!) dobiju novu vještinu debuggiranja koju onda koriste i u testovima ispravnog pisanja riječi. Njih zanima zašto su pogriješili te dvije riječi i nije im dovoljno što su sve ostale točne. Slijedeća priča pokušava opisati situaciju na drugi način:

Postojao je narod koji nije imao pismo. U jednom trenutku vođe naroda odlučile su da treba uvesti pismo, pa su uvele po jednu olovku i svaku školu. Kako to nije urodilo plodom, odlučili su u svaku školu staviti po jedan razred koji je imao po jednu olovku na svakom stolu. Naravno, svi znamo da je bolji način dati svakom učeniku olovku.

Dakle, sve rasprave da li je OLPC ili Asus EEE PC bolji, jednostavno promašuju cijeli cilj. Nije čak ni stvar u tome da je OLPC dva puta jeftiniji ($200 * 5 = 1000 kn) od Asusa nego jednostavno u tome da je jeftin laptop jedini način da svaki učenik dobije svoju olovku. OLPC laptop je zapravo samo jako zanimljiva implementacija te ideje. Zamislite sat u školi upoznavanja sa znakovima, ulicama i prostorom oko sebe: Djeco, nacrtajte ulice oko škole i znakove koje ste vidjeli na njima (prisjetimo se, OLPC ima podršku za grupno crtanje). Nakon što su nacrtali ulice i napisali imena, može se spomenuti da je standardna orijentacija karata prema sjeveru i zašto crtamo baš tako, a onda, s obzirom da je lijep i sunčan dan, djeca mogu krenuti u obilazak škole i koristeći više OLPC-a istovremeno (zgodnim programom koji smo vidjeli koji može mjeriti udaljenosti između dva uređaja) upisati na svoje mape točne udaljenosti. Mapa onda sama može korigirati odnose (prisjetimo se, svi OLPC-ovi su povezani tako da se mapa sama obnavlja svima) i na kraju imaju neku ideju o tome kako prostor možemo zapravo prikazati kao skicu (npr. tramvajske pruge) a različito kao mapu sa stvarnim omjerima. Usput, naravno možemo pogledati i horizontalnu i vertikalnu signalizaciju (zebre, semafori), i npr. snimiti filmić. Možda nisam siguran u program kojeg predmeta bi ovakav zanimljiv zadatak spadao, ali mislim da mu nedostaje samo “pametna mapa” koja bi mogla biti jednostavna aplikacija na OLPC-u. Da li čujem glasove zainteresiranih pythonaša?

U petak je u hotelu Westin u Zagrebu održana jednodnevna konferencija “Nove tehnologije, mediji i marketing 21. stoljeća”, a istoj je kao predavač nazočio Nicholas Negroponte, jedan od najbitnijih futurologa i gurua današnjice. Nicholas Negroponte predsjednik je projekta One Laptop per Child i počasni predsjednik MIT Media Laba. Dvosatno i dvodijelno predavanje Negropontea zaokupilo je pažnju brojnih pridošlih menadžera i studenata u prepunoj Kristalnoj dvorani. Na svoj uobičajeni način predstavio je svoj plemeniti cilj, budućnost obrazovanja i potrebitost tehnologije kao takve u obrazovanju. Imeđu ostalog, govorio je i o budućnosti telekomunikacija, koje moraju biti dostupne svuda i svima, te o njihovu utjecaju na kvalitetu života i trendove u 21. stoljeću.
Konferencija je organizacijski mrvicu podbacila u početku, prvo zbog toga što je ljudima javljeno da konferencija počinje u 9:00 ujutro i ljudi su došli u 9:00 ujutro pa se tako stvorila velika kolona kod stola za prijave što je pomaknulo otvorenje i prvo predavanje za 45 min. Zatim se dogodila mala gr(ij)eška kod puštanja reklama - naime, umjesto konkretnog video materijala imali smo priliku gledat Pervana, Sopekicu i klikanje po Media Playeru, Winampu i td. dobrih 10 min. U publici se čulo puno mrmljanja za to vrijeme, ali sve je nekako palo u zaborav kada je pušten ‘laser show’ kao uvod u prvo predavanje. Mrak.

Uz Nicholasa Negroponte prisutan je bio i Ivan Krstić, zadužen za sigurnost sustava u OLPC organizaciji, Nick Wreden, guru digitalnog brandinga, a od ostalih sa ‘domaćeg terena’ nazočni su bili kao predavači i na okruglom stolu Nikola Dujmović (SPAN), Darko Huljenić (Ericsson Nikola Tesla), Davor Majetić (Microsoft Hrvatska), Mladen Pejković (Vipnet), Ivan Vidaković (IBM) i šećer na kraju, Dragan Schwartz, državni tajnik MZOŠ-a. Moderator summita i okruglog stola bio je gospodin profesor Mario Kovač sa FER-a. Dr. sc. Dragan Schwartz, državni tajnik MZOŠ-a, održao je predavanje “ICT projekti Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za djecu Hrvatske” o čemu ću malo više napisati u jednom od slijedećih postova. Kaos. Učenje na daljinu, infrastruktura, e-otoci, ovo ono, kenj, bum, tras, ma ono… dobro da nije reko da smo i najjači u Europi.

Na konferenciji je bila prisutna i udruga OLPC Hrvatska koju doduše nitko nije spomenuo niti u jednom mediju (a bome ih nije bilo baš malo na konferenciji) iako je većina uzvanika i novinara bila zaokupljena članovima udruge OLPC Hrvatska i malim zelenim laptopima oko kojih se skakalo sa velikim entuzijazmom i oduševljenjem. Osmijeh i uzbuđenje vidjelo se na licima svih ljudi koji su bili u doticaju s njima, a imali su prilike isprobati mesh mrežu (chat, sheranje dokumenata, interneta…), surfanje internetom, igranje igrica, pisanje, crtanje, snimanje kamerom i tako dalje. Nije fer. Nije nas se trebalo spominjati bombastičnim naslovima, ali da je bar neko reko: “gle, ovi brijači od Negropontea s područja HR su tu s tim i tim ciljem…”. Nema veze. Nama je drago da smo imali priliku doći na konferenciju i prezentirati cilj Nicholasa u najboljem svijetlu.

Danas predvečer službeno je frknul’ van prvi OLPC tjednik na adresi http://wiki.laptop.org/go/Weekly_zine/0 . Od sad na dalje izlazit će na toj adresi samo pod drugim rednim brojem. Inicijativa je potekla na IRC-u od skupine OLPC volontera koji sudjeluju u razvoju sadržaja za projekt, a s ciljem da drži kvalitetno informiranima sve one koji podržavaju razvoj OLPC pokreta u svijetu. Noviteta ima iz dana u dan sve više i više pa sukladno tome vjerujem da će OLPC tjednik biti kvalitetno plasiran u javnost i održavati prezentirane informacije na visokom nivou. Weekly ‘zine u postupku je prevođenja na Hrvatski, a svaki slijedeći broj imat će unaprijed definiranu i Hrvatsku verziju kako bi se olakšalo informiranje ‘rvatima koji se ne žele ili ne mogu gnjaviti sa engleskim.

Ima jedan fora članak, a kaže:

Would you sell your company and travel halfway around the world to volunteer full-time, unpaid, on a project with people you’ve never met, in a language you don’t speak, and in a land with terrible coffee… for 9 months? Bernie Innocenti, one of OLPC’s major contributors in graphics and internationalization software, did just that.

Članak odnosno intervju je pišarija Svakako pročitajte full verziju ovdje. Od ostalih stvari u prvom broju spominju se:

• New Wiki Adminstrators
• New Interwiki links
• General improvements, Wiki areas of hot activity
• Other OLPC Wiki updates
• XMMS - How to load a great persistent music player on the XO
• Quickly expanding OLPC Europe and various countries involved
• Summary overview of stories from countries and Trials
• …

OLPC Hrvatska ustupila je jedan XO-B4 (ultra_demo_verzija) primjerak Večernjem listu na testiranje i recenziranje. Recenziju je radio Hrvoje Šarić, freelance IT novinar. U Večernjaku od vikenda, preciznije u Linku, izašao je članak odnosno “recenzija” XO-a međutim ispod mojih očekivanja. Iskreno sam se nadao da će izaći bombastičan članak preko cijele stranice u revolucionarnom tonu kao uvod u konferenciju “Nove tehnologije, multimedija i marketing 21. stoljeća” gdje će prisustvovati i predavati sam začetnik OLPC priče, Nicholas Negroponte, kao i Ivan Krstić, dečko iz Zagreba zadužen za security malih prijenosnika. Ok, razumijem da je urednik imao drugačiju viziju i da je to tako moralo biti, ali ipak… Ono što me najviše smeta u članku je slika XO-a s obzirom da to nije primjerak koji je aktualan i koji smo im ustupili na testiranje. Da nikad nisam čuo za OLPC i da sam prvi puta pročitao taj članak i vidio sliku koju sam vidio - rekao bih “bljak, bezveze, koji shit, ne želim više čut za to i idem po Asusa”. Spor rad i bugovi u softwareu (a koji bugovi???) koji se spominju u članku ustvari su zasluga prastare i neupdatane verzije istog. Kako autoru članka nije uspio upgrade softwarea (problem u demo verziji prijenosnika) nije niti mogao zapaziti razlike u brzini i kvaliteti istog, ali vas uvjeravamo da iste uvelike postoje
Nadam se da će XO i OLPC priča slijedeći put (možda i u nekom drugom mediju?) biti kvalitetnije predstavljena.

Ekskluzivno je na web portalu Večernjeg objavljen intervju sa Nicholasom Negroponte uoči nadolazećeg “Marketing & Technology” summita. Prenosim ga u potpunosti.

Prof. Negroponte predsjednik je organizacije One Laptop per Child (OLPC) i počasni predsjednik u MIT Media Labu – jednom od vodećih svjetskih interdisciplinarnih istraživačkih centara. Hrvatskoj je javnosti poznat kao autor bestselera The New York Times “Biti digitalan” (Being Digital), koji je preveden i na hrvatski jezik, a u kojem je prvi predvidio i opisao kako će digitalizacija utjecati na tvrtke i industrije diljem svijeta.
Negroponte je pokretačka sila ideje prijenosnog računala za stotinu američkih dolara, konceptua lne i tehnološke novosti koja bi trebala revolucionirati informacijske i komunikacijske mogućnosti te transformirati područje edukacije diljem svijeta. Usput, Nicholas je mlađi brat američkog diplomata Johna Negropontea, bivšeg šefa svih 15 američkih obavještajnih službi, funkcija kojega je uvedena 2005. godine na preporuku Senatskog odbora koji se bavio napadima na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. godine. Nakon obavještajne karijere, upravo čeka ga mjesto pomoćnika državne tajnice Condoleezze Rice. Četiri godine mlađi Negroponte studirao je arhitekturu te računalne znanosti, a poslije je predavao na mnogim sveučilištima – MIT, Yaleu, Michiganu, Berkeleyju… No, danas se, osim OLPC projektom, bavi i istraživanjima suvremenih komunikacijskih tehnologija u svrhu unapređenja poslovanja tvrtki. Ono po čemu je poznat jest njegova vizija o tomu što to znači “biti digitalan” u suvremenom svijetu.

• Vi ste dobro poznati futurolog, računalni stručnjak, marketinški mag, profesor, predavač, biznismen, techno guru, aktivist… i siguran sam da će naši čitatelji željeti čuti o vama. Prije toga, molim vas recite nam tko je Nicholas Negroponte?
Pokušavam ne misliti puno na to. Tko sam ja, manje je važno od onoga što radim. Imao sam veliku sreću u životu što sam odrastao u povlaštenoj okolini, putujući između Europe i Sjedinjenih Država, studirajući i živeći s obje strane Atlantika.

• Prema vlastitom priznanju, nikada niste voljeli čitati. Usto ste disleksičar. Kako ste bez navike čitanja uspjeli postati arhitekt i računalni znanstvenik, potom i magistrirati, utemeljiti slavni MIT Lab i biti rado viđen gostujući profesor ne samo na prestižnim američkim sveučilištima kao što su Yale, Michigan i Berkeley nego i na sveučilištima diljem svijeta? Nije li čitanje presudno za intelektualni, a time u velikoj mjeri i profesionalni razvoj?
Mašta igra veliku ulogu u životu pojedinaca. Samopouzdanje je također od pomoći. Imajte na umu da mnogi ljudi koji su disleksičari upravljaju danas vrlo uspješnim kompanijama bilo to u znanosti, bilo u biznisu, bilo u umjetnosti.

• Kad već govorimo o čitanju, nije li čitanje dugačkih tekstova na kompjutorskom ekranu zamorno i sporo u usporedbi s jednostavnijim listanjem stranica knjige ili časopisa? Nakon Gutenbergova izuma, knjige se tiskaju već 500 godina. Jeste li među onima koji smatraju da će kompjutorski monitori zamijeniti knjige, novine, časopise i sl. ili mislite da će knjige ipak još dugo vremena paralelno postojati?
Vaše je pitanje poprilično opširno. Tinta na “mrtvim stablima” (dead trees, tj. print izdanjima, op.a.) ne može se dugoročno održati kako iz ekonomske perspektive, tako i iz perspektive zaštite okoliša. S druge strane, riječi su vječne. One imaju više značenja po jednom bitu, odnosno po jednoj jedinici količine podataka u računalstvu nego bilo koja druga forma izražavanja. Današnji monitori, čak i najbolji LCD-i, nisu baš ugodno iskustvo. Međutim, pojavit će se novi zasloni, odnosno novi ekrani koji se neće razlikovati ili će čak biti i bolji od visokokvalitenog tiska na papiru. Oni će trošiti malo ili čak nimalo energije i bit će ugodni za čitanje na danjem svjetlu ili noću.

• Kao osnivač i predsjednik neprofitne organizacije One Laptop per Child (OLPC), (Jedno računalo po djetetu), u posljednjih ste nekoliko godina najpoznatiji po svojim nastojanjima da s pomoću računala omogućite obrazovanje djeci u najsiromašnijim regijama svijeta. No, pritom ste uvijek tvrdili da nije stvar u biznisu laptopima, nego o biznisu u vezi s edukacijom. Možete li to objasniti?
Medij (prijenosno računalo) nije poruka (obrazovanje)! Međutim, ono što priključeno, tj. spojeno prijenosno računalo omogućuje jest da djeca mogu istraživati, dijeliti svoja iskustva i kreirati nove stvari. Najbolji način da razumijete žabu jest da je napravite, a ne da je secirate.

• Ipak, od samih početaka projekt One Laptop per Child predstavljao je prijetnju dominaciji softverskog giganta Microsofta i proizvođača čipova Intel. Kada ste zajedno s kolegama na MIT-u dizajnirali računalo od 100 dolara, koje se ne koristi Windowsima ni Intelovim čipovima, nego Linux operativnim sustavom i drugim nekomercijalnim open-source softverima, naišli ste na otpor, pa čak i na osude. Na kakve kritike danas nailazite?
Nismo započeli OLPC projekt iz prkosa prema Intelu ili Microsoftu. Obje te kompanije izabrale su da ostanu na distanciji zbog različitih razloga. Intel se okrenuo prema toj ideji 2004. godine, a Microsoft je imao, i još uvijek ima, loših trenutaka s open-source filozofijom, odnosno prema tzv. slobodnom softveru. U lipnju prošle godine udružili smo svoje snage s Intelom, međutim, taj brak nije dugo trajao. Doživio je slom početkom siječnja 2008. godine. Za razliku od Intela, Microsoft je usko surađivao na razvoju OLPC-a i danas ima verziju Windowsa koje je moguće pokrenuti na tim prijenosnicima.

• Štoviše, Intel koji inače ne prodaje računala krenuo je agresivno s prodajom svojeg laptopa za zemlje u razvoju, koji je nazvao Classmate i kojemu je cilj bilo spriječiti konkurenciju, odnosno procesore AMD-a koji su ugrađeni u vaša OLPC računala, da postanu standard u zemljama u razvoju.
S Intelom smo se razišli zbog Intelova sukoba interesa. Vrlo je nezgodno to što je Intel inzistirao na izravnoj prodaji tih prijenosnih računala, i to pod svojim zaštitnim imenom (brandom). To je kao kad bi Rolls Royce odlučio graditi zrakoplove. Oni su trebali ponuditi Classma te samo kao referentni dizajn, a ne kao konačan proizvod. Drugi proizvođači, i veliki i mali, trebali su ga proizvoditi i prodavati.

• Fundacija OLPC prisutna je i u Hrvatskoj putem projekta OLPC Hrvatska”. Što mu je cilj? Odnosno, smatrate li da bi vaša računala mogla biti od pomoći i hrvatskoj djeci?
Nisam toliko pratio rad OLPC Hrvatska, međutim, pozdravljam ta nastojanja. Djeci iz svih dijelova svijeta naš je projekt na korist. Mi smo u OLPC-u usredotočeni na siromašnije zemlje i najudaljenije krajeve. Djeca iz tih krajeva najveći su nam izazov jer bi bez nas na pomoć čekala godinama.

• Kolumne koje ste niz godina pisali za magazin Wired izašle su 1995. godine u danas već kultnoj knjizi “Biti digitalan”. S obzirom na to da je od izlaska knjige prošlo 13 godina, što biste danas promijenili u onome što ste nekoć napisali?
Mnogo je toga išlo ukorak jedno s drugim. Nešto ipak nije, a to se osobito odnosi na tehnologiju prepoznavanja govora. Očekivao sam korištenje glasa na digitalnim sučeljima, i to u mnogo većoj mjeri, kao što je to danas korištenje vida. Umjesto toga, kompjutorski sustavi postali su znatno složeniji i glomazniji.

• Neki smatraju da će 21. stoljeće biti ne digitalno, nego biotehnološko i da je biotehnologija biznis budućnosti.
Biotehnologija je sasvim sigurno budućnost, bez ikakve sumnje. U tom smislu “biti digitalan” je kao “plastika” u 50-im godinama prošlog stoljeća. Time želim reći da je digitalni svijet duboko ugrađen u život kao takav. O tome ćete najbolje svjedočenje dobiti kada ostanete bez električne energije.

• Obrazovanje postaje dugoročan proces, a ulaganje u obrazovanje mnogi već prepoznaju kao najvažniju privrednu investiciju. Možete li komentirati sintagmu “društvo znanja” s aspekta promjena koje se zbivaju u sustavima visokoga obrazovanja ne samo u SAD-u nego i u Europi, zapravo cijelom svijetu.
Obrazovanje se nalazi u korijenu ekonomskog razvoja. Međutim, promjena je u tome da znanje kao takvo postaje manje važno od učenja samog po sebi. Društvo se danas procjenjuje prema tome koliko je ono kreativno. Mlade se ljude danas znatno više nagrađuju upravo zbog maštovitosti i kreativnosti. Učenje napamet i “štrebanje” prošlost je.

• Jedno filozofsko pitanje: Društvo za prikupljanje, obradu i distribuiranje informacija potroši određenu energiju. Procesi informiranja rentabilni su ako postoji vjerojatnost da će prikupiti više društvene energije nego što će se na njih potrošiti. Neki smatraju da prekretnica nastaje onda kada količina društvene energije, žrtvovana procesima informacije, počinje premašivati energiju koja se time skupi te da u tom trenutku dolazi do entropije, odnosno urušavanja sustava u samog sebe. Drugim riječima, previše informiranja dovodi do kontraefekta, odnosno previše informacija može jednako tako i dezinformirati. Smatrate li i vi tako?
Mnogo se informacija danas prikuplja automatski. Njihovo apstrahiranje i sažimanje, jednako kao i prezentacija u odgovarajućem kontekstu, odnosno u vremenu i prostoru, velik je izazov. Nije riječ o tome što govorite, nego o tome kako i na koji način to činite.

• Koje će digitalne tehnologije, po vašem mišljenju, imati odlučujuću važnost u 2008. godini?
Društveno umrežavanje (social networking) kao što su internetski servisi Facebook i MySpace, zatim prikazivački (display) mediji kao što je e-tinta te svaki korak prema razboritu korištenju računala sa smislom za praktično.

• Internet je postao masovni medij. Konvergencija je vidljiva na svakom koraku. Što mislite, hoće li internet zamijeniti televiziju?
Televizija će se do krajnjih korisnika isporučivana preko internetskih protokola. Neće biti druge vrste televizije. Ovo će znatno promijeniti ponašanje gledatelja, neće više biti potrebe za sinkronijom, što je samo po sebi loše za oglašivačke modele klasičnih masovnih medija, ali odlično za, primjerice, Google i njegove koncepte oglašavanja.

• Kina je postala najveći svjetski uvoznik informacijsko-komunikacijske tehnologije. Ulazak na to tržište predstavlja odlučnu prevagu u odnosu na ostale konkurente. Planirate li ući i na kinesko tržište sa svojim OLPC projektom ili mislite da će Kinezi pokušati sami razviti sličan projekt?
Da, planiramo OLPC projekt pokrenuti i u Kini. Tamo ima čak 22 milijuna studenata!

• Izjavili ste da se oglašavanje treba promijeniti, odnosno da će se načini oglašavanja mijenjati od modela bannera, kakav prevladava danas, prema nekim dugim modelima. U čemu će se sastojati ta inovacija i koja je vaša vizija efektivnijeg oglašivačkog modela na internetu?
Odgovor je jednostavan: personalizirani proizvodi.

• Otvoreni je cilj Googlea prikupiti što više podataka o svemu na Zemlji. Mnogi pritom smatraju neprihvatljivim da toliko ovlasti bude u rukama privatne tvrtke. U nedavnom istraživanju austrijskih znanstvenika zaključeno je da Google u mnogim slučajevima narušava privatnost svojih korisnika koristeći se različitim “alatima” za prikupljanje podataka, a da ga pritom ne obvezuju nikakvi zakoni, kakvi postoje na državnoj razini, o zaštiti tih podataka. Što mislite o problemu privatnosti, koji je danas vrlo aktualan kad je riječ o informacijsko-komunikacijskim tehnologijama?
Digitalni svijet = selo, a privatnost je u svakom selu precijenjena.

• Usprkos preporukama UN-a, Sjedinjene Države i dalje ustraju na svom pravu da zadrže kontrolu nad organizacijom ICANN, koja dodjeljuje adrese na internetu i smatra se jednim od najmoćnijih tijela koja su u stanju kontrolirati internet. Vidite li u tome neke potencijalne opasnosti?
Da, ali u svemu tome vidim vrlo malu opasnost. Međutim, činjenica je da su Sjedinjene Države tako dobro osposobljene da se brinu o tome te mislim da to ne bi trebalo mijenjati.

• Koji su drugi vaši interesi? Doznao sam da ste i ljubitelj vina.
Volim dizajn, drvene brodove, kuhanje, muzeje, vino i putovanja u društvu svoje djevojke…

Prepoznavanjem vrijednosti, ozbiljnosti i potencijala OLPC pokreta u Hrvatskoj i svijetu, te potrebe za omogućavanjem kvalitetnijeg obrazovanja predškolske i osnovnoškolske djece u Hrvatskoj, registrirali smo udrugu OLPC Hrvatska kako bismo nivo naše organizacije doveli na višu razinu koja će omogućiti pristupačniju suradnju sa kulturnim, obrazovnim i javnim ustanovama, te udrugama čije djelatnosti ostavljaju traga u unapređenju kvalitete odgoja i obrazovanja djece, proučavanju i primjeni svjetskih trendova u obrazovanju, poticanju istraživanja i prirodoslovnih znanosti, razvoju rad a odgojitelj(ic)a i učitelj(ic)a predškolskog i osnovnoškolskog odgoja. Nadamo se da će naš trud i rad kroz udrugu OLPC Hrvatska ostaviti traga i inspirirati ostale individue i zainteresirane organizacije da slijede ideju OLPC pokreta.

Hrvatska je druga zemlja po redu u Europi koja je pokrenula lokalnu OLPC grassroot organizaciju te potaknula širenje OLPC grassroot zajednica u drugim zemljama Europe što je dovelo do masovne ekspanzije istih u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Bugarskoj, Italiji, Engleskoj, Sloveniji, Rumunjskoj, Rusiji i drugim zemljama Europe. Vrlo smo ponosni na naš učinak i doprinos u razvoju ovog pokreta, a još smo ponosniji što smo postali dio osniv ačke skupštine OLPC Europe - organizacije čija je tendencija pomoći lokalnim OLPC zajednicama u razvoju i poticanju OLPC pilot projekata u suradnji sa osnovnim školama i Ministarstvom obrazovanja. Za uspješnost vođenja organizacije predloženo je da ista ima predsjedavajućeg čovjeka čiji bi mandat trajao jednu godinu, a svake godine na to bi mjesto došao novi čovjek iz druge OLPC udruge iz pojedine zemlje. Ideja je da se i fiksno zaposli tajnika OLPC Europe i da se definiraju prava i obveze skupštine kao i smjernice koje b i trebale slijediti sve OLPC zajednice u Europi u koordinaciji sa OLPC Foundation.

Jučer u popodnevnim hladno-kišnim satima uspjeli smo se nakratko vidjeti s Ivanom Krstićem koji je u HR svratio s još dva člana posade iz Španjolske i Italije (if I’m right) na trodnevni ‘code sprint’. Po riječima Ivana odradili su težak posao, ali još uvijek je velik dio posla pred njima. Ivan je inače najmlađi član direktorske posade OLPC organizacije, a zadužen je za sigurnost sustava kojeg je i sam dizajnirao. Din Don nas je iznenadio jako dobrom ponudom hrane pa se zavrtilo sve od bolonjeza do puretine na žaru uz prateće deserte. Ivan je sa sobom imao i primjerak friške C1 verzije XO-a koja je puno naprednija od posljednje B4 verzije koju mi (OLPC Hrvatska) imamo na lageru pa smo i to uspjeli vidjeti iz prve ruke. Thumbs up!

Susret s Ivanom razbistrio nam je neka pitanja oko OLPC-a i same organizacije u HR pa su nam tako nestali i brojni upitnici iznad glava. Aj’mo reći da nam je to olakšalo definiranje konkretnih smjernica u razvoju HR verzije OLPC-a.

OLPC Hrvatska/OLPC Croatia uskoro počinje sa svojim radom. Projekt “OLPC Croatia” pokrenut je kroz razvojnu skupinu “Wireless Open Source” Saveza wireless udruga Hrvatske - HRFreeNet, a trenutno uključuje članove HRFreeNeta te nekoliko vanjskih suradnika. Skupina će surađivati sa OLPC razvojnim skupinama iz Austrije i Rumunjske te sa glavnom OLPC organizacijom u USA. Dva XO demo primjerka trebala bi stići u Zagreb jako uskoro, a isti će se koristiti za prezentacije, demonstracije, razvoj postojećih te novih aplikacija i tako dalje. U rujnu bi trebala biti press konferencija HRFreeNet / OLPC Croatia i predstavljanje projekta. Rujan i listopad biti će obilježeni brojnim prezentacijama u osnovnim školama, a projekt će se službeno predstaviti i Ministarstvu obrazovanja, prosvjete i športa te Vladi RH.

Tko zna možda jednoga dana vidimo sadašnjeg premijera Ivu Sanadera i/li predsjednika Stjepana Mesića kako ponosno drže “igračku” od $100, a koja će omogućiti djeci diljem svijeta (nadamo se i u Hrvatskoj) lakšu i jednostavniju edukaciju koja je primjerenija digitalnom dobu u kojem živimo.

Više o cijelom globalnom projektu može se čitati na Wikiju ili službenom webu OLPC-a. Informacije o Hrvatskoj verziji projekta moći ćete kroz koji dan pratiti na službenom webu OLPC Croatia.