Tri godine planiranja za posjet Dubrovniku i nikad. Nikad. I opet, nikad! Uvijek nešto iskrsne i jebi se Kiko neš’ videl’ Dubrovnika. Al’ ak će me neko nekam odvest onda je to posal I odveo me u Dubrovnik jedan cijeli dan. U žurnom danu uspio sam zahvatit neke slike sa nekih lokacija koje sam obišao. Što da kažem, nisam iznenađen jer znam koliko je Dubrovnik lijep grad, prošao sam ga sa svih strana, ali mi je jedino žao što nisam imao vremena proći stari dio grada i eventualno se baciti malo u more za osvježenje. Nema veze, i dalje planiram malo kvalitetniji posjet Dubrovniku :). Usput sam proletio kroz neke lokacije kao što su Srđ, Petka, Sv. Petar u Župi Dubrovačkoj, Komolac, Šumet, Cavtat, Kupari, Mokošica i td. Predivno. Na nekim lokacijama kao što su Srđ i Petka naletio sam na lijepi pogled na wireless opremu po stupovima, pretpostavljam od Dubrovnik Wireless ekipe i radioamatera s obzirom da na brdu Petka imaju svoj objekt, stup i td. A, imaju i na Srđu. Super. Neka paketi putuju zrakom.

Naguzi me posao opet 3 dana u komadu na putu u Slavoniji… Slavonski Brod, Đakovo, Osijek…oh Osijek. Zadnja stanica. Nikad prije nisam bio u Osijeku. Najdalje sam bio u Đakovu i eto došao je i taj dan da sam u Osijeku bio čak tri dana. E, pazi. Tri dana. Milina. Lijepi mali gradić, dosta miran i tih, fini ljudi, rijedak promet, imaju i tramvaja čak, imaju kupališta, predivan most i td. Pogled sa krova hotela Osijek je predivan kuda god se okrenuo. Evo i nekih slika

Jučer mi je bio dan za popizdit. Umoran od četvrtka, digo sam se u petak u 5 ujutro i krenuo put Dalmacije. Poslovno naravno - nema odmora. Uopće se nisam naspavo kak treba iako sam lego na vrijeme (ha?!). Do Karlovca sam se već polako razbudio (ali i dalje umoran) i onda gajba prema Vrgorcu (pripizdina). Ogladnih ko vuk u međuvremenu i to već sat vremena nakon kaj sam krenuo. Odlučim se mučit sa glađu još bar čukicu i navratim na benzinsku prigrist nekaj. I to je bio TAJ presudan trenutak. Visoka, bujne plave kose, plave oči, tange… šalim se… htio sam reć da sam se tako najeo dobro da sam htel’ zaspat u roku 10 min. I nemrem otvorit oči pa nemrem i htel’ sam popizdit. Puštam si muziku, otvaram prozor da hvatam zrak - međutim nikak se razbudit. I jebe me pospanost i i jebe i mislim si pa kaj sam išo baš sad jest. I kad eto ti još malo soli na ranu, odvali peč sunce. I što južnije - to tužnije, odnosno toplije. Pa si uključim klimu pa mi se klimalo jer nije bilo zraka u autu. Pa mi se onda još jače spavalo jer je cesta bila prazna, autoput ispred mene ravan i dosadan. Majke ti mile. Nemaš kaj radit iduća 3-4 sata.
Ovo je bila moja ruta jučer cijeli dan i to sam praktički bio najjužnije ikad do sad u Hrvatskoj.

Stigo sam u Vrgorac. Selendra. Obavio kaj treba pa put Makarske, odnosno Tučepi prije nje. Pa onda Baška voda, pa Omiš, pa Split. Sunce me ispržilo po rukama dok sam držo volan da me još i sad peče. Vratih se u Zagreb taman na početak tekme. Jebem ti tursku. Sreća prati budale. Niš odoh odmarat.

Par mjeseci izbivanja i eto me nazad na blogu. Feels good. Posao rastura i umor ne dozvoljava bloganje, ali godišnji je počeo prije par dana i preporod je na snazi. Zadnjih mjeseci sam imao toliko toga za ispljunut na blog, a prilike nije bilo, ali nema veze isplivat će prije ili poslije. Trenutno sam u USA, Boston. Predivan grad - iako još nisam ni počeo razgledavanje kak’ spada.
Spremanje za put opet je bilo u zadnji čas jer su obveze stisnule taman pred kraj radnog tjedna i za vikend, ali ajde - prošlo je ok. Onda nervoza prije puta jer u igri su bila tri leta; Zagreb <> Zurich, Zurich <> New York, New York <> Boston. Stigli Lukas i ja na Pleso i već u startu je krenulo loše. Prvo smo stajali u redu dugačkom 50m, onda smo napokon došli na red i Lukasu karta za 19.5. nije bila u kompjuteru CA. Ne znam jel Agencija Ulix odgovorna ili CA, ali vozanje po šalterima nije bilo podnošljivo. Sve se počelo dešavati 1h prije leta i činilo se kako će sve biti ok, međutim tromost ljudi u Croatia Airlines bilo je nemoguće izbjeći. Pozvali su me na razglas da dođem u bus, Lukas je ostal’, i taman kad sam mislio da će Ulix sve riješit - ukrcavanje u avion je krenulo, ali bez Lukasa
Vrata se zatvorila, avion krenuo - puf, u Zurichu smo bili za čas. Evo malo i Zagreba iz zraka. Predivan grad

Ma reko ajd pričekat ću ga u Zurichu, uletit će na drugi avion. Malo sutra. Nema njega. Btw, Švicarska je zelena da zelenija nem’re bit. Predivna zemlja. Put za New York krenuo je via Swissair. Pa ajde, čak i nije bilo tak loše - osim kaj sam imal pokvareni televizor ispred sebe pa sam moral škicat film u televizor od susjede. U jednom trenutku sam se na spavanju tako trznuo da sam ju pogodio koljenom u nogu i to tak jako da je i mene bolilo. Jebiga, napravila se ko da nije bilo niš, a ja sam nastavio spavat

U New York sam uletio, aj’mo reć, na vrijeme. Checkiranje je trajalo oko 1 sat. Gužvetina kakvu Europa nije vidla. Anyway, čeko sam let za Boston 2 sata, pa je onda i avion krenuo sat kasnije jer su ga usisavali. Krasno. Taman kad sam mislio da ćemo poletjet istog trena, sjetio sam se da sam u New Yorku i da moj avion nije jedini koji želi poletjeti

Dok ih 30 stoji u redu za polijetanje, redaju se na nebu za spuštanje

New York na horizontu

Evo kako sam se malo “vozikao” okolo naokolo unazad mjesec dana, priložit ću par slika s nekih mjesta na kojima sam bio…

Gračina - Tisno

Tisno s Gračine

Kastav - Rijeka

Pogled s Kastava

Karlovac iz zraka

Antene - Karlovac Wireless

Gledaj sise kako vise - netko će poginut od toga kad zatopli

Posljednji tjedni lete kao dani, nemam vremena ni sjest za osobni laptop više koliko sam zaokupljen onim poslovnim. Put putujem, svemu se radujem, uživam u poslu i slobodnim vikendima (dok su još slobodni) i tak. Eto, dođe Božić - prođe Božić, odmorio se nisam, ali provod je bio mrak. Priroda, mir, tišina, svjež zrak. Milina. Evo par slika sa nekih od zadnjih destinacija pa idem oči sklopit. Sarajevo je moja slijedeća destinacija.

Ovako me dočekalo vrijeme po putu…

Đakovo iz zraka

BB node - Đakovo Wireless

Silos - Đakovo

Svi su tu

Vrbovec - “Vodotoranj”

Onda čovjek uzme odmor i počne se zajebavat sa snijegom

Danas je održan turnir u paintballu između brojnih ekipa iz wireless udruga zagrebačke županije, a bila je i ekipa Zero Signal iz krapinsko-zagorske županije. Turnir je počeo u ranim jutarnjim satima - već negdje oko 8:20. Trebalo je početi i ranije međutim dosta ljudi je kasnilo (neki nisu ranoranioci), mnogi su se presvlačili u kombinezone tak dugo ko da se rihtaju za izlazak. Udruga Dugave Wireless došla je u kompletu i sa spremnim rezervama, navijačima, pivopijama i nabrijanom prvom postavom ekipe Shafos

Dugave Wireless - Shafos

Odigrali smo skupinu muški sa dvije pobjede, jednim porazom i jedan remi. Popušili smo od susjeda iz udruge Zabok Wireless jer nam je to bila prva tekma pa ajde, ali drugu i treću smo prebili suparnike do zadnjeg metka Zadnju tekmu smo opušteno odigrali sa WiFiHR-Hus i remizirali. U bodovima su bili bolji sa dva poena jer im je toliko ljudi više na terenu ostalo. U četvrtfinalu smo odigrali sa ekipom “Male ubojice” iz udruge Visoki Brijeg i popušili na malo bezvezan način. Dečki su igrali čisti bunker bez imalo kreativnosti. Da razbijemo monotoniju krenuli smo oštro naprijed i popušili dva čovjeka, a oni jednog. S obzirom da se igralo na vrijeme, Lukas i Franc su jurišanjem pokušali doći do bodova. Lukas je prošao neslavno dok je Frano u jurišanju pogodio jednog, ali i popio metak od istog tipa. Ostali su na terenu sa tri igrača protiv naša dva od kojih je jedan ostao bez municije, a drugi nije imao izgleda za pobjedu protiv suparnika.

DW Soldiers

Vesela ekipa nakon prve pobjede

Frano si čisti pušku

Nabrijani DW Shafos prije pretposljednje tekme u skupini

Veselo veselje Dugave Wireless & Zabok Wireless

Kiko se šulja…

I razvaljuje protivnika mini rafalom

Nedjelja 25.11.2007. (sutra) održati će se natjecanje u paintballu između prijavljenih ekipa wireless udruga s područja zagrebačke županije. Prijavljene ekipe moraju imati po pet članova. Udruga Visoki Brijeg Velika Gorica Wireless kao organizator osigurala je besplatno pivo i grah te nagrade za najbolje ekipe. Svaka čast dečki! Ako je popis točan dolaze ekipe iz udruga ZGWireless, Zabok Wireless, ZaprešićNet, Savica.Net, Dugave Wireless, WiFiHR, VGWireless, VB-VGW, GTW, Sloboština Wireless, ZNET i td. Manje više sve ekipe imaju elitu iz svojih udruga koji rokaju pucačine poput UT-a, CoD-a i slično. Vjerujem da su svi napaljeni, ludi i da jedva čekaju početak napucavanja koje kreće od ranih jutarnjih sati. Metci (kuglice) će letat sa svih strana, neće se štedit na napucavanju, a zajebancija je na takvim druženjima definitivno zagarantirana.

Sviđaju mi se pravila, a pogotovo zadnje

- igra se na ispadanje
- vrijeme trajanja svake igre će biti vremenski ograničeno i ovisi o broju ekipa koje će se prijaviti
- sva ostala pravila koja spadaju pod osnovna pravila igre
- igrač ne smije imati 0,00 promila alkohola

Ekipa udruge Dugave Wireless zove se Shafos
Krivo je imenovana na ovoj tablici, ali popravit će se naknadno. Nema veze, nitko nema pojma kaj to znači osim nas pet u ekipi. Ostat ćemo za sada tajanstveni. Naziv nije gay iako je Franc htel’ da bude (ha-ha). Skoro je dobil otkaz zbog tog
U skupini igramo sa Zaprešićancima, Savicom i ekipom iz Gorice. S obzirom da nam je svima u ekipi ovo prvi put na paintballu nadam se da će ekipa koja će nas razdjevićit biti maksimalno nježna

Go Dugave Wireless!

Evo me malo i u Sarajevu. Pogodio sam pravo vrijeme za obilazak grada i obavljanje posla po regiji. Prognoza meteorologa bila je jedna od točnijih u posljednje vrijeme Snijeg je pao na dan kada su ga isprognozirali i palo ga je praktički onoliko koliko su rekli. Recimo u samom Sarajevu bilo ga je oko 40 cm. Odsjeo sam u Holiday Inn hotelu i dobio sam predivnu sobu sa pogledom na dio grada koji je u večernjim satima izgledao kao Las Vegas - osvijetljeno do jaja! Sva sreća da nemam slike - o’šle baterije na fotiću. Ali, nema veze. Ujutro kada sam otvorio oči i ushićeno razgrnuo zavjese na prozoru dočekala me slika jutra kakvo bih volio vidjeti za Božić i Novu 2008. godinu u Zagrebu.

Sarajevski twinsi - Unitec

Jebeni Sanader prisutan je na svakom čošku u Sarajevu - užas!

Put prema Bihaću pokazao se sasvim ok… od početka…

…zatim su uvjeti na cesti postali loši…

…a onda i nemogući… ralica nije bilo, a na autu još i ljetne gume

Vlašić, BiH, 2000m nadmorske visine, mir, tišina, lagana bura, sunce, plavo nebo, rijedak zrak, pogled dokle oko seže, snijeg do koljena, milina… Trebao bih slike dati nekom pjesniku da složi neke lijepe stihove… riječima je teško opisati tu prirodu, krajolik, taj doživljaj… morat ću galeriju slika otvorit, a evo i nekih slika malo u prilogu… Inače, Vlašić vidi cijelu BiH pa i okolicu, od tamo se distribuira TV signal (uskoro DVBT), a lokacija je strateški jako dobra za mikrovalne (WiFi) linkove prema drugim brdima, planinama, gradovima i selima u BiH. Snijeg je pao, a pada i dalje. Vele da kad gore krkne snijeg da nema do proljeća nikakvih turneja
Dolje malo niže je i skijalište, skakaona, ima se i žičara, a i hotelčići su simpatični… Još uvijek nedovoljno razvikano mjesto, ali možda kroz koju godinu kada BiH malo politički i gospodarski ojača, Vlašić će biti jedno od najpoželjnijih turističkih odredišta - definitivno.

Daj snimi di frajer ima vikendicu i balkon… predivan pogled…