Opet malo kasnim sa objavom neobjavljenog. Obveze - što reći. Neizmjerno mi je drago da sada već tradicionalno mogu reći da je u Washingtonu ponovno održan skup wireless zajednica pod kodnim nazivom “International Summit for Community Wireless Networks 2008“, a u organizaciji Sasche Meinratha (direktor summita). Summit sam i ove godine obišao, ali ovaj puta u društvu frendova iz udruge Dugave Wireles koji su odlučili ispucati godišnji odmor preko bare i uloviti Summit između ostalih aktivnosti. Ako ništa drugo, ove godine bili smo brojčano jači od susjeda iz Srbije koji su brojili tri člana - čak jednog više od prošle godine. Nas je bilo pet, a osim mene tu su bili Damir Sokol, Danijel Hanžek, Filip Biljecki i Luka Ivas. Ne znam jel to postala tradicija da svake godine dofuraju po jednog više, i to još kao predavača. Svaka čast dečki. Iz udruge Dugave Wireless kao predavač sam bio prisutan ja, te Filip Biljecki - ovogodišnji novajlija koji se pokazao vrlo kvalitetan na temu panela “Community Wireless Data Collection”. Wireless Summit je i ove godine bio živa rasturačina, došlo je čak duplo više ljudi nego prošle godine, a među pridošlima bila su vrlo zvučna imena pa čak i zvučnija od onih prethodne godine. Osim što su na summit navratili dobri stari wirelessaši iz Seattle Wireless, NYCWireless, CuWin, FreiFunk, FunkFeuer, Ile Sans Fil i drugih wireless zajednica, na summit su navratili i političari. Među najpoznatijima treba istaknuti izvršnog direktora UN-a, Amir Dossal. Osim njega bila je tu i izvršna direktorica Article XIX, Agnes Callamard te Rey Remsey, CEO “One Economy” organizacije. Ne treba niti isticati da su redom sve organizacije teške (svaka) preko milijardu dolara spremnih za investiranje u razvoj “nečega”.

Kao domaćin wireless summmita ove godine bila je AAAS međunardna organizacija za unapređivanje znanosti (The American Association for the Advancement of Science). AAAS je međunarodna neprofitna organizacija posvećena unapređenju znanosti širom svijeta služeći kao pedagog, vođa, govornik i profesionalna udruga. Pored organiziranja različitih članskih aktivnosti, AAAS objavljuje časopis za znanost, kao i mnoge znanstvene biltene, knjige i izvješća. I ove godine smo mogli čuti plakanje amerikanaca kako im je broadband u banani, kako polako zaostaju za svijetom, pa net neutrality problem, pa visoke cijene broadbanda, pa nejednako razvijanje broadbanda u svim područjima i tak’ dalje i tak’ bliže.

S druge strane, Aaron Kaplan (FunkFeuer) kao jedna od najeksponiranijih ličnosti svjetske wireless/open source scene govorio je puno o razvoju open source aplikacija, mesh protokola i drugih open source aktivnosti u sklopu friških low-cost hardverskih rješenja koja se pojavljuju na tržištu i omogućavaju solidnu iskoristivost i modifikacije. Paneli i prezentacije same po sebi i ove godine nisu bile toliko važne i ključ cijelog summita već intenzivna komunikacija među svim pridošlicama. Ideja je bila konstatni brainstorming, kolaboracija, razmjene ideja, zajedničko stvaranje novih ideja te filtriranjem detalja pretvorba istih u mini projekte kojima bi se na neki način stimuliralo lidere i druge članove wireless zajednica na konkretan rad i projekte unutar svojih wireless zajednica te isto tako i na globalnom nivou. Naravno, sav trud i komunikacija urodili su plodom, rodile su se nove ideje i projekti, neke stvari su dobile smisao, neke su ga izgubile i pretvorile u nešto drugo, open source jača sve više, kompletan community sve više napora ulaže u razvoj open source tehnologija među kojima se najviše ističe projekt mesh mreža i razvoj mesh protokola gdje Batman, OLSR i Cuwin odskaču od ostalih koji su u povojima.

Harold Feld

HRFreeNet CWW - Zagreb održan je za vikend (subota i nedjelja) u Zagrebu na lokaciji Bundek, Novi Zagreb. Gosti HRFreeNeta bili su dečki iz FunkFeuer Wireless Communityja iz Beča (Austrija). Od domaćina odazvali su se uglavnom kontinentalci iz udruga Dugave Wireless, Zabok Wireless, VGWireless, Sloboština Wireless, a bilo je i padobranaca iz WiFiHR-a. Roštiljanje na Bundeku počelo je u prijepodnevnim satima nakon što je pješadija iz Dugave Wirelessa osvojila teritorij blizu nasipa na sjeveroistočnoj strani Bundeka. Konjica iz Zabok Wirelessa i Sloboština Wireless stigla je nešto kasnije dok su NATO igrači iz VGWirelessa stigli tek nakon prve runde roštilja. Postojala je ideja za jednu internacionalnu prijateljsku nogometnu utakmicu, ali Dugave Wireless je izgubio allmighty McDonalds Franca koji je napustio teren već pri zagrijavanju stoga je tekma odgođena za drugi dio sezone.

Subota je protekla užareno uz ispijanje raznih tekućina i dobru klopu, a navečer smo čoporativno izašli u grad ne bi li Austrijanci vidjeli i naš grad kulture. Naletili smo i na gradonačelnika Bandića no bio je u žurbi pa nas nije uspio pozdraviti
Nedjelju smo iskoristili za odmor i popodnevni izlet na Sljeme i Medvedgrad. Kao pravi turisti natrpani fotoaparatima prošetali smo našom Himalajom i nadisali se svježeg zraka. Malo smo spremili i za po putu do doma i malo Austrijancima dok prolaze kroz Sloveniju. Neizmjerno nam je drago što smo imali priliku ugostiti naše dobre wireless prijatelje iz Austrije. Ovakvo internacionalno druženje praktički je već postalo tradicionalno, a na radost i veselje svih sudionika.

Dio slika možete već pronaći u galeriji lijevo u izborniku, a ostatak će biti uploadan kroz tjedan dok fotografi sheraju to kaj su nakucali.
Evo i link: http://www.dugave.net/galerija/thumbnails.php?album=17

Danas sam se jedva digo iz kreveta. Glava ‘ko balon, oči kao sarme, sparina tuče, a sve posljedica jučerašnjeg višesatnog puta iz Beča po najjačem suncu. Yea baby. Sa članovima udruge Dugave Wireless i Zabok Wireless, a sve ispred HRFreeNeta bio sam na druženju sa članovima FunkFeuer wireless zajednice iz Austrije. Priključili su nam se i core developeri OLPC Austria projektnog teama. Bilo je do jaja. Evo kako je krenulo. Prvo smo u subotu u Dugavama navalili na bankomate i mjenjačnicu, a zatim se nacrtali ispred šoferovog prijevoznog sredstva. Put do granice bio je mila majka. Po putu smo naletili na ekipu iz Zabok Wireless pa smo u strašno velikoj kolini krenuli dalje. Iskreno, mislio sam da će nas ići puno više. Dva tjedna prije puta pola Hrvatske je govorilo da svi idu, svi će bit slobodni, svi su već spakirali stvari i onda su par dana prije puta počeli shvaćat da im putovnice više ne vrijede. Krasnjecki! Ajde, u Sloveniju se može i osobnom iskaznicom, ali ako vas murija ulovi u Austriji zbog bilo čega…ode vi u zatvora. Anyway i tak se mi vidli sa Zabokčanima po putu…

Zatim smo se nastavili voziti. I tako vozimo se mi, vozimo, kad evo nas u Sloven…op, Austrija! Inače moram priznat da su u suprotnom smjeru prema Hrvatskoj bile kolone i po 10-15 km. Cijela Slovenija je jedno veliko usko grlo prema našoj državi.

U Beč smo stigli gladni, žedni i puni bežične radosti i veselja. Iako nismo znali kuda idemo i gdje ćemo doći, osmjeh na lice izmamio mi je Aaron Kaplan kada se pojavio od nikud i zaželio dobrodošlicu. Inače njega sam prvi put upoznao na IS4CWN ove godine u Washingtonu. Ne samo njega nego i Wolfgang Nagela i Andreasa. Sve same legende FunkFeuera. Ispucani od sunca navalili smo na frižider i hladnu cugu poput životinja. Wolfgang nije oklijevao već je izvukao roštilj ispod stola, napucao ga ispred zgrade i udri peć meso Svi su skočili odma vadit stolove i klupe van, mahalo se zastavama, odma muzika ovo ono ko da smo iz HRFreeNeta.

E, onda kad smo si fino pojeli krenulo je sa zajebancijom. Ni v’rit ni mimo nego odma ja na ‘male zelene’. Moram priznat da sam jako zainteresiran i nabrijan za razvoj tog projekta u Hrvatskoj (pa sam ga i pokrenuo kroz HRFreeNet), a kako je taj mali prijenosnik ustvari i kompletan mesh node, činjenica je da je spoj OLPC projekta i Wireless udruga jednostavno genijalna i nezaobilazna stvar koja ni ne može ispasti drugačije nego tako kako je, a ukoliko se isti spoj nadoveže na razvoj wireless mesh projekta u Hrvatskoj… wireless bi mogao dobiti jedno novo značenje u Hrvatskoj.

Lijepo smo se proveli i u obilasku mrežnih čvorova. Jedva sam dočekao da zagrebem po crijepovima Bečkih stambenih zgrada Nisu baš pristupačne kao naše u Dugavama, ali izazov je time veći.

Podrum im je jednako pa možda čak i bolje posložen. Optika uredno ulazi u zgradu, rackova, routera i servera imaju više nego bilo koji manji ili srednje veliki ISP u Hrvatskoj, a izvedba je vrlo profesionalna. E, tako je završilo prvo poglavlje našeg obilaska po podrumima i krovovima te smo se zaputili prema hostelu. O, da. To je priča vikenda. Do hostela ima 10 min vožnje, a u prvoj rundi našli smo ga za 20 min. Lijepo smo se prijavili na recepciji iako nam se cura koja je tamo radila doslovno smijala u facu cijelo vrijeme što je izgledalo vrlo glupo i izazivalo neugodnost, ali ajd…. Zajebancija je krenula kada smo si trebali otić po plahte i samostalno pripremit krevete za spavanje. Prije nego što smo krenuli po njih cura je rekla: “There is no sheets (shits) on the bed” To smo prasnuli u smjeh sjetivši se Italijana s Malte. But I wanna sheet (shit) on my bed
Dogovor je bio da se nađemo sa ekipom oko 21:00 pa smo frajerski krenuli iz hostela u 20:45 je, bože moj, treba nam 10 min do tamo ili maksimalno 15 pa čak i da fulamo ulicu. Tamo smo došli u 23:45 Murphyjev zakon kaže da ako postoji i najmanja šansa da ćeš se izgubiti u Beču, onda ćeš se i izgubiti. Ne, nismo se mi zgubili…ustvari smo samo “razgledavali grad” Večer je prošla u zajebanciji, druženju, prezentacijama o OLPC-u i td.

Nije to sve. Idući dan smo opet išli u grad, ali pješice i to još na drugu stranu grada koju još nismo upoznali. Krenuli smo u grad u 10:00 ujutro i računali da ćemo se vratiti kroz pola sata. Mda, vratili smo se u 13:20 Ne, nismo se izgubili…samo smo upoznavali i taj dio grada
Šećer na kraju, pogled iz sobe hostela na grad vrijedan svakog Eura…

Evo malo Beča

Svatko u svijetu wirelessa ima neki uzor kojeg prati učeći od njega metodologiju rada te razvijanja društva i infrastrukture. Upoznao sam wirelessaše iz mnogih zemalja Europe i vidio sam na koji način grade mreže i razvijaju svoje zajednice. Grci, Španjolci i ekipa iz Češke, prvenstveno HKFree i CZFree su vjerojatno najrazvijeniji od svih (barem što se broja nodova i članova tiče), ali Njemci i Austrijanci ne zaostaju za njima - samo prakticiraju drugu tehnologiju i topologiju mreže. Meni se osobno sviđa FunkFeuer wireless zajednica iz Austrije koja se razvija u čak nekoliko gradova kao što su Beč, Graz, Bad Ischl, Weinviertel. Nije da ja sad pričam o njima zato što njih najbolje poznam već zato što su jednostavno drugačiji od drugih. Prakticiraju isključivo mesh tehnologiju/topologiju baziranu na OLSR mesh routing protokolu kojega i sami razvijaju. Na čvorovima troše uglavnom flashane Buffale (uglavnom novije verzije, od WHR-G54S na dalje) i Linksyse iako gemištaju i sa drugim uređajima, ali čisto u testne svrhe. Dakle mreža im je debelo na Broadcom chipsetu pogonjena prerađenom verzijom poznatog FreiFunk firmvera za Buffalo i Linksys bežične uređaje.

Mesh mreža uglavnom je na 802.11a standardu, ali bez omnica. Kombiniraju panel antene od svojih 45-60 stupnjeva u kombinaciji sa nekoliko AP-ova po backbone čvoru i u principu sve radi savršeno. Pristupne točke, hotspotovi i backup mesh mreža su na 802.11g standardu i tu se uglavnom prakticiraju omnice. Na nekim dijelovima mreže postoje problemi s bandwidthom i lošim konekcijama, ali samo zato što u tim dijelovima ne postoji dovoljna pokrivenost signalom mesh nodova pa stoga nema redundancije.

Anyway, wireless mesh mreža je samo dio njihove cjelokupne infrastrukture. FunkFeuer već neko vrijeme razvlači optičku mrežu po Austriji, pretežito po Grazu i Beču. O, da. Dečki ostvaruju san koji sanja svaka wireless udruga. Sami natežu i vare optiku.

Osim toga složili su si prostore u nekoliko zgrada u Beču i Grazu koje koriste za kolokaciju servera udruge i pojedinih članova. U galeriji slika na njihovom webu može se vidjeti kompletan proces izvođenja radova od čišćenja, betoniranja, farbanja, slaganja rackova, strojeva, kabliranja i tako dalje. Dečki rulaju big time u svakom slučaju.

U prostoriji se nalazi preko 70 servera. Ono što je bitno za istaknuti je da to nisu serveri tipa stare okoštrljale kante 1-2 GHz sa 256 RAM-a i tako dalje. To su pravi IBM-ovi, DELL-ovi i drugi serveri koji koštaju od par tisuća Eura na dalje. Većina servera je od udruge, a ostatak je od članova koji mjesečno plačaju kolokaciju servera oko 30-40 Eura čime se uglavnom namiruje trošak električne energije. Naravno i rashladni sistem radi od 0-24

FunkFeuer ima i 100 Mbps link na internet preko nacionalnog Internet providera. Uglavnom troše 5 Mbps flat od ukupnog bandwidtha, a ako dođe do zagušenja link se automatski otvara na veći kapacitet. Trenutno po linku i mreži općenito jaši oko 300-400 ljudi po gradu. Nije teško zaključiti da imaju stvarno veliku mrežu. Uglavnom su svi na istoj mreži u jednoj udruzi, a ne kao u Hrvatskoj 10 wireless udruga na 30 kilometara kvadratnih.

Svakodnevni teamwork je kod njih kao ‘dobar dan’ što čini veliku razliku između njih i recimo wireless udruga u Hrvatskoj koje jedva skupe par admina mjesečno na nekom sastanku da rasprave što i kako dalje. Pokretanjem brojnih radnih odnosno razvojnih grupa unutar zajednice stvorili su mnogo kreativnih interesnih grupa koje su maksimalno aktivne i rade ono za što su predviđene. Na taj način mnogo ljudi sudjeluje u razvoju i napretku wireless zajednice, lokalnog društva i samih sebe. Zato i jesu društveno i tehnološki minimalno pet godina ispred wireless udruga u Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj, Sloveniji, Italiji…

Možda je još bitno za spomenuti da nemaju članarine u udruzi već sve financiraju donacijama po potrebi i to ne pojedinci već kompletno svi članovi. U Hrvatskoj to ne bi prošlo ni pod razno, ali mi smo i mnogo siromašnija zemlja i još uvijek se prilagođavamo i ovom tempu društvenog razvoja kojeg gledamo i proživljavamo svakodnevno.

Ubrzo nakon internacionalnog wireless summita koji se nedavno uspješno održao u Washingtonu počela su prva intenzivnija wireless community druženja diljem svijeta. Summit je prvenstveno zbližio wireless zajednice u Europi, a ponajviše iz Njemačke, Austrije, Češke, Francuske, Španjolske, Grčke, Hrvatske i Srbije. Austrija i Hrvatska odnosno FunkFeuer wireless zajednica (Vienna, Graz) i HRFreeNet (Hrvatska) ostvarili su zavidnu suradnju i visok stupanj pozitivne komunikacije koja će sada jednostavno otići korak dalje. Ekipa iz FunkFeuer wireless zajednice pozvala je članice HRFreeNeta da se odazovu na upoznavanje, druženje, razmjenu znanja i iskustva te stvaranja jedne pozitivne slike o wirelessu i našim udrugama na ovakvim internacionalnim društvenim okupljanjima.

FunkFeuer wireless zajednica jedna je od najvećih, najpoznatijih, najaktivnijih i najrespektabilnijih u svijetu. U njihovom vrlo aktivnom članstvu postoji jako veliki broj programera koji sudjeluju na mnogim zanimljivim open source projektima u svijetu kao što su OLPC (One Laptop Per Child), OLSR (Open Link State Routing protokol) i tako dalje. FunkFeuer je jedna od prvih wireless zajednica koja je sa FreiFunk wireless zajednicom (Njemačka) krenula u razvoj i izgradnju wireless mesh mreža na 802.11b/g standardu u kombinaciji sa 802.11a standardom.

Druženje će se održati u subotu, 7.7.2007. godine u Beču (Vienna). Kreće se u ranim jutarnjim satima preko velike Slovenije. U Beču nas očekuje doručak, upoznavanje, cuga i razgledavanje grada, zatim ručak i kratka multimedijalna prezentacija FunkFeuer wireless zajednice te prezentacija HRFreeNet wireless zajednice. Odmah nakon toga slijedi obilazak FunkFeuer mrežnih čvorova te višesatno upoznavanje sa mesh mrežama i open source mesh firmwareima.

Poslije se ide na klopu i cugu u Schweizerhaus

Prijave za druženje šaljite na kiko@dugave.net odnosno kristijan.fabina@hrfreenet.net da znamo tko ide te da se lakše organiziramo sa prijevoznim sredstvima, a s druge strane bi bilo dobro da idemo čoporativno umjesto k’o rakova djeca - svatko za sebe i na svoju stranu pa kud stigli - stigli
Pozivnica vrijedi za sve članice HRFreeNeta, ali nećemo generalizirati stoga su na izlet i druženje pozvane sve wireless zajednice u Hrvatskoj. Ukoliko ste zainteresirani, svakako se odazovite.

Aaron Kaplan, jedan od osnivača i lidera FunkFeuera:
“Vienna Wireless Community meeting 2007″ je neslužbeno okupljanje ljudi iz cijele Europe, a koji su aktivni u community wireless mrežama (CWN - Community Wireless Networks). Ovakva okupljanja uglavnom se organiziraju u Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj stoga nam je drago da ove godine mi možemo ugostiti ljude iz Češke, Mađarske, Njemačke, Hrvatske i drugih zemalja Europe. Jedna od glavnih tema bit će projekt povezivanja Austrije (FunkFeuer) i Hrvatske (HRFreeNet) preko akademskih zajednica (CARNet & ACOnet) te wireless tehnologijom preko Alpa i Sljemena. Link na kojem će se raditi biti će na relaciji Graz <> Zagreb.
Na okupljanju ćemo svakako predstaviti zajednice i mreže u Austriji i Hrvatskoj te kroz pitanja i razgovore pokušati naučiti nešto više o razvoju wirelessa u dotičnim zemljama.