Dana 23.3.2009. godine udruga Dugave Wireless obilježila je pet godina svoje egzistencije kao pravna osoba, a kao zajednica iliti nakupina tehnološki orijentiranih ambicioznih zanešenjaka postoji od 2002. godine (7 godina) odnosno od gotovo samih početaka wirelessa u Hrvatskoj. Veliku peticu odlučili smo proslaviti 3.4.2009. godine u Sv. Nedjelji u restoranu Fort Apache. Restoran FORT APACHE STEAK HOUSE je uređen u stilu arhitekture američkog Divljeg zapada ili, preciznije, sagrađen poput tvrđave iz 19. stoljeća na granici Teksasa i Meksika. Klasični vestern filmovi su bili inspiracija za ovaj projekt, koji na našim prostorima nudi osebujan koncept zabave i prehrane koje će vas u tren vratiti u doba Wyatt Earpa, Billy the Kida, Doc Hollidaya i ostalih kauboja. Iako nas u udruzi ima 45+ mnogi se druženju nisu odazvali. Umor od radnog petka savladao je one slabije dok se nekolicina ipak odvažila i odlučila na dobar steak i pivo.
Od samih početaka udruga Dugave Wireless broji između 30 i 60 članova. Broj je kvartalno svih ovih godina padao i rastao, međutim zlatna sredina je uvijek nekih 45 aktivnih članova u udruzi starosne dobi od 12 do 50 godina u počecima stvaranja zajednice, a danas i zadnje dvije godine od 15 do 75 godina. U pogonu je šest backbone čvorova i brdo pristupnih točaka. Infrastruktura je u konstantnoj nadogradnji kombinirano wireless, UTP, optika i drugi prijenosni mediji.
koji su brojili tri člana – čak jednog više od prošle godine. Nas je bilo pet, a osim mene tu su bili Damir Sokol, Danijel Hanžek, Filip Biljecki i Luka Ivas. Ne znam jel to postala tradicija da svake godine dofuraju po jednog više, i to još kao predavača. Svaka čast dečki. Iz udruge Dugave Wireless kao predavač sam bio prisutan ja, te Filip Biljecki – ovogodišnji novajlija koji se pokazao vrlo kvalitetan na temu panela “Community Wireless Data Collection”. Wireless Summit je i ove godine bio živa rasturačina, došlo je čak duplo više ljudi nego prošle godine, a među pridošlima bila su vrlo zvučna imena pa čak i zvučnija od onih prethodne godine. Osim što su na summit navratili dobri stari wirelessaši iz Seattle Wireless, NYCWireless, CuWin, FreiFunk, FunkFeuer, Ile Sans Fil i drugih wireless zajednica, na summit su navratili i političari. Među najpoznatijima treba istaknuti izvršnog direktora UN-a, Amir Dossal. Osim njega bila je tu i izvršna direktorica Article XIX, Agnes Callamard te Rey Remsey, CEO “One Economy” organizacije. Ne treba niti isticati da su redom sve organizacije teške (svaka) preko milijardu dolara spremnih za investiranje u razvoj “nečega”.
San ili java? Ah, da nisam bio dolje pred zgradom i u podrumu nadzirao radove vjerojatno ne bi ni vjerovao da se to dogodilo. Godinu i pol dana pričanja i evo – napokon. Alternativa je konačno stigla u Dugave. Ne baš u onako bombastičnom tonu kako sam zamišljao, ali dogodilo se. Ne odmah, ali nadam se jako uskoro svi u Dugavama moći će reći DCM-u ‘doviđenja i ko te j*** nakon svih sranja koja si napravio nakon Antene J.D.’ za koju sam inače smatrao da nema zdravu konkurenciju u sranjima koja su radili. Prevario sam se. Svi su oni ista banda – samo drugo ime nose. Metronet je trenutno jedini koji je postupio ispravno i napravio Ugovore o suradnji sa predstavnicima pojedinih stambenih zgrada i/li ulaza prije izvođenja bilo kakvih radova te kroz udrugu Dugave Wireless upoznao potencijalne korisnike sa onime što će doći.
Već dosta dugo vremena trubim o tim famoznim hotspotovima koje bi community wireless udruge u Hrvatskoj trebale pokrenuti u područjima svog djelovanja i omogućiti nesmetan stalan ili povremen pristup Internetu svim građanima bez ikakvih naknada, ali u principu nitko nije trzao i ništa se nije dešavalo. Onda su došle neke tvrtke i pokupile ideje i projekte wireless udruga te napravile stvar “kako spada”. Priča ide dalje, ništa još nije gotovo, ali udruge i dalje ne trzaju. Ipak, neki su se odvažili i rekli: “Napravit ćemo to”. I, napravili su. Zadnjih dana to je jedna velika vijest u medijima. Neka je.
