Kako je bloganje i dalje u modi, Optima Telekom se odvažila i povodom treće godišnjice od početka komercijalnog rada otvorila vlastiti blog na adresi http://blog.optima.hr te je na taj način odlučila posvetiti malo više pažnje svim svojim korisnicima i ponuditi im malo otvoreniji pristup i pogled u njihov Telekom. Međutim, kada su se već odlučili na takvo što tako otvorenim pristupom, očekivao sam (nadam se i mnogi drugi) da će se na blogu moći vidjeti tko ga sve uređuje, tko odgovara na pitanja korisnika, tko piše postove i tako dalje. Međutim toga nema pa pretpostavljam da odjel za marketing odrađuje taj posao. Nadalje, nadao sam se da će biti otvorenijih postova, a ne bullshit kakav se može pročitati i inače na drugim webovima koji pišu o istoj tematici. Treće, zašto pristup pisanju nije otvoreniji i dozvoljen širem krugu djelatnika Optime Telekoma koji bi također mogli podijeliti koju misao i reći kako oni vide neke stvari sa svog gledišta. Posljednje i ne manje bitno je poziv preko bloga da se iznesu pitanja, nejasnoće, prijedlozi i ostalo ali preko forme koja se šalje na mail. Bilo bi puno bolje da se pitanja postavljaju direktno ko na nekom forumu i da se odmah komentira i odgovara na njih od strane optimaša. Ista stvar je i sa aktualnim postovima, ne postoji mogućnost komentiranja. Zašto ih se ne bi moglo komentirati?? Bez veze. Inače uopće se ne bi čudio da se i drugi telekomi u HR povedu za Optimom i raspišu sa malo otvorenijim pristupom i možda širom tematikom.

Par mjeseci izbivanja i eto me nazad na blogu. Feels good. Posao rastura i umor ne dozvoljava bloganje, ali godišnji je počeo prije par dana i preporod je na snazi. Zadnjih mjeseci sam imao toliko toga za ispljunut na blog, a prilike nije bilo, ali nema veze isplivat će prije ili poslije. Trenutno sam u USA, Boston. Predivan grad - iako još nisam ni počeo razgledavanje kak’ spada.
Spremanje za put opet je bilo u zadnji čas jer su obveze stisnule taman pred kraj radnog tjedna i za vikend, ali ajde - prošlo je ok. Onda nervoza prije puta jer u igri su bila tri leta; Zagreb <> Zurich, Zurich <> New York, New York <> Boston. Stigli Lukas i ja na Pleso i već u startu je krenulo loše. Prvo smo stajali u redu dugačkom 50m, onda smo napokon došli na red i Lukasu karta za 19.5. nije bila u kompjuteru CA. Ne znam jel Agencija Ulix odgovorna ili CA, ali vozanje po šalterima nije bilo podnošljivo. Sve se počelo dešavati 1h prije leta i činilo se kako će sve biti ok, međutim tromost ljudi u Croatia Airlines bilo je nemoguće izbjeći. Pozvali su me na razglas da dođem u bus, Lukas je ostal’, i taman kad sam mislio da će Ulix sve riješit - ukrcavanje u avion je krenulo, ali bez Lukasa
Vrata se zatvorila, avion krenuo - puf, u Zurichu smo bili za čas. Evo malo i Zagreba iz zraka. Predivan grad

Ma reko ajd pričekat ću ga u Zurichu, uletit će na drugi avion. Malo sutra. Nema njega. Btw, Švicarska je zelena da zelenija nem’re bit. Predivna zemlja. Put za New York krenuo je via Swissair. Pa ajde, čak i nije bilo tak loše - osim kaj sam imal pokvareni televizor ispred sebe pa sam moral škicat film u televizor od susjede. U jednom trenutku sam se na spavanju tako trznuo da sam ju pogodio koljenom u nogu i to tak jako da je i mene bolilo. Jebiga, napravila se ko da nije bilo niš, a ja sam nastavio spavat

U New York sam uletio, aj’mo reć, na vrijeme. Checkiranje je trajalo oko 1 sat. Gužvetina kakvu Europa nije vidla. Anyway, čeko sam let za Boston 2 sata, pa je onda i avion krenuo sat kasnije jer su ga usisavali. Krasno. Taman kad sam mislio da ćemo poletjet istog trena, sjetio sam se da sam u New Yorku i da moj avion nije jedini koji želi poletjeti

Dok ih 30 stoji u redu za polijetanje, redaju se na nebu za spuštanje

New York na horizontu

Ovo iznad je “novi” slogan za OLPC jednog domišljatog momka iz Perua. Nice. Uglavnom, HoboPrimate, kao jedan od OLPC dizajnera s viškom vremena, složio je par primjeraka majica koji se mogu pogledati na http://wiki.laptop.org/go/T-shirts/Designs . Nije loše u svakom slučaju - ima smisla. To je više kao neka motivacija drugim “stilistima” odnosno dizajnerima, photoshoperima, corelcima i paintshopovcima da slože neke dobre primjere za OLPC majice. Ovo su uglavnom univerzalne verzije u prilogu - bilo bi dobro imati neke HR verzije ili OLPC Europe verzije.

Tražilica svašta izbaci kad kopaš po njoj i onda naletiš na ružna sjećanja. Na koga? Na najvećeg banana_kabelskog_operatora_ikad_na ovim_prostorima - Antenu j.d. (ovo “j.d.” je ustvari Jasenka Dokuš). Adresa na kojoj je web nakon dugo vremena aktualan je http://www.antenajd.hr. Da nije žalosno bilo bi smiješno. Razumijem da netko uči o bojama i radi svoje prve korake u svijetu izrade web stranica, ali - come on. Ovo je gore od grebanja noktima po školskoj ploči. Jadni korisnici ako budu ikad morali iščitavat neke informacije s tog weba. Nadam se da si Antena ne reklamira web na svojem Info kanalu. Ovo je vrlo jadna prezentacija za firmu koja je okrenula milijune eura na krivi način u Dugavama od sredine/kraja 90-ih godina. Kaos. Vjerojatno je to ustvari vrhunac njihovih izdanja.

Antena j.d. odnosno direktorica Jasenka Dokuš tužila je udrugu “Dugave” da mora isplatiti tužiteljici Jasenki Dokuš na njezin račun 50.000,00 kn sa kamatama i nadoknaditi parnični trošak sve to pod prijetnjom ovrhe, radi tobožnje gospođine uvrijeđenosti i klevete. Kao dokaz tužiteljica daje svoj iskaz i iskaz svoje zaposlenice Jasenke Strinavić-Grancarić koja je u bračnoj vezi sa Branimirom Grancarićem iz GSKG d.o.o. (Holding društvo), a on je direktno odgovoran za uništenje kabelskog sustava jer je sa Gradom Zagrebom 1998. godine kumovao u namještanju posla tužiteljici u vrijednosti od 170 000 € (oko 10.000.000,00 kn), a sve to na kabelskom sustavu koji je uračunat u prodajnu cijenu stana u naselju Dugave i koji je po toj osnovi u privatnom vlasništvu stanara naselja Dugave.

Evo podsjetnik mali na stare dane…

Evo kako sam se malo “vozikao” okolo naokolo unazad mjesec dana, priložit ću par slika s nekih mjesta na kojima sam bio…

Gračina - Tisno

Tisno s Gračine

Kastav - Rijeka

Pogled s Kastava

Karlovac iz zraka

Antene - Karlovac Wireless

Gledaj sise kako vise - netko će poginut od toga kad zatopli

Krenuh na put, dug put - ceste očišćene od snijega, ali vlažne i skliske. Kamiona po cesti koliko hoćeš - ludnica. Omiljeni put do Sarajeva je onaj uz rijeku Vrbas - kroz veliki kanjon. Zona sumraka. Naravno dogodilo se i sranje. Stajala je kolona od 800 m dužine tako nekih 30-40 min. Kad smo krenuli bilo je jasno što se dogodilo - šleper se zanio u zavoju, prevrnuo na krov i strmopizdio u rijeku Vrbas. Nadam se da nema teže ozlijeđenih.

Posljednji tjedni lete kao dani, nemam vremena ni sjest za osobni laptop više koliko sam zaokupljen onim poslovnim. Put putujem, svemu se radujem, uživam u poslu i slobodnim vikendima (dok su još slobodni) i tak. Eto, dođe Božić - prođe Božić, odmorio se nisam, ali provod je bio mrak. Priroda, mir, tišina, svjež zrak. Milina. Evo par slika sa nekih od zadnjih destinacija pa idem oči sklopit. Sarajevo je moja slijedeća destinacija.

Ovako me dočekalo vrijeme po putu…

Đakovo iz zraka

BB node - Đakovo Wireless

Silos - Đakovo

Svi su tu

Vrbovec - “Vodotoranj”

Onda čovjek uzme odmor i počne se zajebavat sa snijegom

Evo mene opet on-line. Izgleda kao da sam bio na godišnjem, ali nisam. Hrmbam k’o konj. Prvi vikend u zadnjih ohoho vikenda da sam ulovio malo vremena i odradio neke svoje stvari koje mi idu u kategoriju ‘gušti su gušti’. Zajebano je kad čovjek ponekad ne može od posla i obaveza naći vremena za samog sebe. Anyway… bilo je tu jako lijepih trenutaka u posljednja dva mjeseca… malo se i putovalo, guza vid’la puta…

Infrastruktura je i dalje u izgradnji, a oprema na konfiguraciji…



Aktualan je i Metronet Kup 2007… slijedeći vikend zaigrat će Boban, Prosinečki, Marić, Dragan Primorac (da, ministar…) i ostala ekipa protiv Metroneta…


Kozara me oduševila u svakom slučaju… ne zbog stupova već kao lokacija… bilo bi jebeno vozit se biciklom po Kozari…


Nera 6+ GHz mikrovalni sustavi su najzastupljeniji


Lijepo je imat stup na Kozari, ali kad imaš najvećeg na Kozari, e to je prava stvar


Very nice


Mislil sam da sam jedini koji stavlja toliko gume preko konektora


Vrlo lijep pogled prema Hrvatskoj (Sisak, Kutina…)


A, ovo je beba od Zexa… nakon kaj smo taj QuickBridge malo pomaknuli vjerojatno više ne ide 18 Mbps

Evo još jedne danas. Ja bi lagano mogal delat za neki medij i dnevno/tjedno izvještavat sa terena o prometu na zaobilaznici ili kroz Novi Zagreb. Uvijek popratim sve i slikama Toliko sam se nesreća nagledal u posljednjih 6 mjeseci na zaobilaznici da mi je slabo već. Ovo danas je doslovno zaustavilo promet od Jankomira prema Lučkom u sve tri trake. Stajali smo valjda 15 min bez da je itko znao kaj se dešava. Kolona je bila s mjesta gdje sam ja stajao oko 2 km, a kasnije sam na Obiteljskom radiju čuo da je bila čak i 7 km.

Kako posljednjih godinu dana intenzivno pišem sve i svašta, projekte, dopise, zapisnike, članke, kolumne, recenzije, krumpire i drugo, dobio sam i nekoliko ponuda za kolumnista i člankopisca u časopisima posvećenim prvenstveno wireless tehnologijama i wireless communityju, a koji se uglavnom distribuiraju na području USA. Trenutno sam prihvatio dvije ponude od MuniWireless i Digital Communities. Nebum se pretrgo od posla, a lova dobro dođe. Ideja imam toliko puno da neznam od kud bih krenuo. U međuvremenu sam napisao svoja prva dva članka za časopis Mladi List koji se distribuira po cijeloj Hrvatskoj u nekih 30-40 tisuća primjeraka (ovisi od broja do broja) te za časopis Mreža što me posebno oduševilo s obzirom da sam opisivao događaj na kojem sam sudjelovao i kao slušatelj, predavač, panelist i suorganizator. Predivno iskustvo. Iskreno i divan je osjećaj kad možeš kupiti ili nabaviti primjerak časopisa, otvoriti ga, opipati korice, pročitati što si napisao i reći nešto tipa ‘jebeno, to sam ja napravio’. Nije da je bilo nešto zahtjevno i teško s obzirom da sam ustvari bio prisutan na mjestu događaja pa je to izgledao kao izvještaj sa terena s priloženim slikama, ali ajde trebalo je ipak sjest i napisat to. Uglavnom sam pisao o wirelessu, HRFreeNetu, wireless samitu u Washingtonu ove godine, community wireless projektima i tako dalje. Da, o tome ću i inače pisati.

Prihvatio sam i suradnju sa časopisom Mreža te ću i dalje, bar kako za sada stvari stoje, nastaviti pisati za njih. Baš sam nekak uzbuđen zbog toga. Predložio sam neke teme koje bih volio obraditi u samom startu kao nekakav pregled aktualnosti iz svijeta wirelessa u Hrvatskoj i svijetu, a bilo bi tu i drugih stvari možda malo više usmjerenih wireless communityju i poslovnom segmentu wirelessa s obzirom da oba imaju najveći izvor najkonkretnijih informacija. Open source wireless jedan je od najjačih aduta na wireless tržištu i općenito na wireless sceni, a kako je premalo riječi o njemu, a zamjetan broj velikih projekata baziran na njemu, fuck yea volio bih pisati više o tome jer se kroz tu priču može dobiti i predočiti čitateljima najviše kvalitetnih i konkretnih informacija, a da ne pričam o tome koliko se tek može naučiti o novim tehnologijama i općenito wirelessu koji u Hrvatskoj nije baš medijski eksponiran, ali postaje standard i tehnologija koja će definitivno mnogima promijeniti način življenja.

Tema se zove “Bežična revolucija” iliti “WIreless revolucija”. Počela je (revolucija) onoga dana kada je nastajao ZGWireless kao prva community wireless mreža u Hrvatskoj. Do danas se mnogo toga dogodilo, wireless je planuo i ima ga na svakom čošku. Cijene su pale, a na red su došle i nove tehnologije koje sada mijenjaju kompletan način razvoja wireless mreža, communityja i načina življenja. Tu su i novi servisi, nove tehnologije, nova broadband strategija, glas preko WiFi-ja i tako dalje. Dešava se wireless revolucija 2.0, a za sve je zaslužan Wireless v2.0. Više o tome u jednom od slijedećih tekstova.