Tri godine planiranja za posjet Dubrovniku i nikad. Nikad. I opet, nikad! Uvijek nešto iskrsne i jebi se Kiko neš’ videl’ Dubrovnika. Al’ ak će me neko nekam odvest onda je to posal I odveo me u Dubrovnik jedan cijeli dan. U žurnom danu uspio sam zahvatit neke slike sa nekih lokacija koje sam obišao. Što da kažem, nisam iznenađen jer znam koliko je Dubrovnik lijep grad, prošao sam ga sa svih strana, ali mi je jedino žao što nisam imao vremena proći stari dio grada i eventualno se baciti malo u more za osvježenje. Nema veze, i dalje planiram malo kvalitetniji posjet Dubrovniku :). Usput sam proletio kroz neke lokacije kao što su Srđ, Petka, Sv. Petar u Župi Dubrovačkoj, Komolac, Šumet, Cavtat, Kupari, Mokošica i td. Predivno. Na nekim lokacijama kao što su Srđ i Petka naletio sam na lijepi pogled na wireless opremu po stupovima, pretpostavljam od Dubrovnik Wireless ekipe i radioamatera s obzirom da na brdu Petka imaju svoj objekt, stup i td. A, imaju i na Srđu. Super. Neka paketi putuju zrakom.

Nedavno me posao odveo i u Varaždin pa sam napravio đir. Sastanci, izvidi, sim, tam, ovo, ono, zgrada, krov, hop - gle WiFi Predivan je Varaždin grad. Bio je i lijep dan. A, lijepa je i infrastruktura gore na krovu jedne zgrade. Ima tu ponešto Proxima i Motorole (pretpostavljam od Magic telekoma). Nešto i od Metroneta. Nešto i od kabelaša. Nešto i od Varžadin Wireless. Slotice, gridice, dish antene (5 GHz) i td.

Prije dva tjedna dogodio mi se prvi sudar ikad u životu, a baš sam mislio da će proći dugi niz godina bez da se išta dogodi (neki imaju tu sreću). No bilo je neizbježno. Velikogorička cesta. Krenemo sa semafora, kolona u dvije trake piči polako, u desnoj traci kamioni, u lijevoj auti. Nismo prošli ni 300 m navodno je neko naglo zakočio ispred kolone, upalio žmigavce i pričao na mobitel. Pazi, nasred autoputa. Tip koji se navodno ubacivao iz desne kolone u lijevu (na čelo naše kolone) nije ga odmah vidio i počeo je kočiti nakon čega je počela kočiti i cijela naša kolona. Navodno je pogodio ovog koji je stajao, ali onak vrlo malo. Međutim iza njega su se naredala još dvojica, pa i ja…i onda još 4-5 autiju iza mene. Tip koji je stajao na autocesti upalio je auto i zbrisao bez da je itko vidio registraciju auta. Katastrofa. Još policija veli u medijima da materijalna šteta nije velika. Kaj kurac nije velika, samo na mom autu ima 15.000,00 kn štete minimalno. Svi su se skršili, nekima su i haube otišle. Kad dobije novu to ide na lakiranje, a onda cijeli auto ide na lakiranje. Kaj to 100 kn košta? Budale. I na kraju smo još svi krivi jer “nismo držali dovoljan razmak”. Krasno. Bit će veselo na sudu.

Naguzi me posao opet 3 dana u komadu na putu u Slavoniji… Slavonski Brod, Đakovo, Osijek…oh Osijek. Zadnja stanica. Nikad prije nisam bio u Osijeku. Najdalje sam bio u Đakovu i eto došao je i taj dan da sam u Osijeku bio čak tri dana. E, pazi. Tri dana. Milina. Lijepi mali gradić, dosta miran i tih, fini ljudi, rijedak promet, imaju i tramvaja čak, imaju kupališta, predivan most i td. Pogled sa krova hotela Osijek je predivan kuda god se okrenuo. Evo i nekih slika