Tekst postoji na engleskom, rado ga prenosim na hrvatskom kao osvrt na Wireless Summit u Washingtonu prošloga mjeseca. IS4CWN 2008 završio je strastvenim govorom Harold Felda iz Media Access Project. Harold vjeruje da je sada vrijeme za prave sistemske globalne promijene. Pravo naroda u pravom trenutku. Harold je prvi put govorio o tome na International Summit on Community Wifi, i bio je usmjeren na to zašto bi prisutni na konferenciji trebali voditi brigu o tome što se događa u Washington DC-u. Drugi put Harold je govorio o tome kako bi javna politika trebala donositi najbolje u ljudskoj prirodi s tendencijom prema naprijed. Izraz ‘hackeri politike’ skovao je jedan od sudionika konferencije prošle godine na wireless summitu, a izraz vrijedi za one koji rade za zajednicu i usredotočeni su na tehnološku politiku, rekao je Harold Feld. Harold nas je natjerao na razmišljanje o snazi zajednice s izjavom: “Razlika između pokreta zajednice i gomile ljudi je koordinacija i namjera”. Pojedinci dolaze zajedno kako bi naučili nešto novo jedni od drugih čime bi svoje vlastite projekte učinili boljima. Ti isti pojedinci su brzo utvrdili da je ono što rade dio mnogo većeg pokreta. Ova zajednica ne slaže s modelom da će samo prosvijetljeni osobni interes rezultirati u pokretu.

Oni koji rade u medijima i koji imaju otvoreni pristup tehnologiji rade na način da surađuju međusobno u korist svih. Harold pronalazi smjer svojih priča u Bibliji pa tako često govori citirajući priče iz Biblije. Ovoga puta priča je o Iliji. Ilija je gledao smjer iz mnogih izvora. Mali glas rekao je Iliji što učiniti. Mi svi slušamo taj mali glas i mi trebamo taj glas. Upravo taj mali glas prije ili poslije dovesti će do velikog poziva. Harold kaže: “Sloboda i sposobnost da se spojite sa svakim drugim je ljudsko pravo. Mi sami sebe pozicioniramo u svijetu da bismo to mogli istaknuti glasno. Ovo nije Mercedes jaz. Ovo je pravi nedostatak. Je li sada pravo vrijeme? Ako ne mi - tko onda? Ako ne sada - kada onda? Lako je nama reći da sada nije pravi trenutak“. Da Harold nije mislio kako je sada pravo vrijeme, ne bi niti ulagao toliko vremena u sve što radi koliko ulaže sve ovo vrijeme. Rezultati koji se žele postići čine se nemogući (Harold to zove “kompresijska kazna”). Također imamo zadivljujući uspjeh stope u pojedinim zajednicama (Harold to zove “egomanijak”). Harold predlaže balansiranje kompresijske sudbine i egomanijaka

Uletio u važan problem s kojim se bore mnoge neprofitne organizacije. Previše često se u povijesti društvenih pokreta ili odbija raditi s privatnim sektorom i rješavanjem problema održivosti ili ne shvaćamo u što se upuštamomo pritom se upuštajući u probleme gdje projekti gube kontrolu. Završio je sa: “Mi smo na granici vrlo važnih stvari. Ponekad ćemo se osjećati ushićeno. Moramo shvatiti da je ostatak pokreta tu kako bi nas podržao. Svi rastemo pojedinačno i trenutno nismo ujedinjeni.” Da, sada je vrijeme za velike promjene.