Negroponte u Zagrebu (by Dobrica Pavlinušić @ FaceBook) One Laptop per Child Country Meeting May 20th - 23rd, 2008
May 21

Par mjeseci izbivanja i eto me nazad na blogu. Feels good. Posao rastura i umor ne dozvoljava bloganje, ali godišnji je počeo prije par dana i preporod je na snazi. Zadnjih mjeseci sam imao toliko toga za ispljunut na blog, a prilike nije bilo, ali nema veze isplivat će prije ili poslije. Trenutno sam u USA, Boston. Predivan grad - iako još nisam ni počeo razgledavanje kak’ spada.
Spremanje za put opet je bilo u zadnji čas jer su obveze stisnule taman pred kraj radnog tjedna i za vikend, ali ajde - prošlo je ok. Onda nervoza prije puta jer u igri su bila tri leta; Zagreb <> Zurich, Zurich <> New York, New York <> Boston. Stigli Lukas i ja na Pleso i već u startu je krenulo loše. Prvo smo stajali u redu dugačkom 50m, onda smo napokon došli na red i Lukasu karta za 19.5. nije bila u kompjuteru CA. Ne znam jel Agencija Ulix odgovorna ili CA, ali vozanje po šalterima nije bilo podnošljivo. Sve se počelo dešavati 1h prije leta i činilo se kako će sve biti ok, međutim tromost ljudi u Croatia Airlines bilo je nemoguće izbjeći. Pozvali su me na razglas da dođem u bus, Lukas je ostal’, i taman kad sam mislio da će Ulix sve riješit - ukrcavanje u avion je krenulo, ali bez Lukasa :)
Vrata se zatvorila, avion krenuo - puf, u Zurichu smo bili za čas. Evo malo i Zagreba iz zraka. Predivan grad :)

Ma reko ajd pričekat ću ga u Zurichu, uletit će na drugi avion. Malo sutra. Nema njega. Btw, Švicarska je zelena da zelenija nem’re bit. Predivna zemlja. Put za New York krenuo je via Swissair. Pa ajde, čak i nije bilo tak loše - osim kaj sam imal pokvareni televizor ispred sebe pa sam moral škicat film u televizor od susjede. U jednom trenutku sam se na spavanju tako trznuo da sam ju pogodio koljenom u nogu i to tak jako da je i mene bolilo. Jebiga, napravila se ko da nije bilo niš, a ja sam nastavio spavat :)

U New York sam uletio, aj’mo reć, na vrijeme. Checkiranje je trajalo oko 1 sat. Gužvetina kakvu Europa nije vidla. Anyway, čeko sam let za Boston 2 sata, pa je onda i avion krenuo sat kasnije jer su ga usisavali. Krasno. Taman kad sam mislio da ćemo poletjet istog trena, sjetio sam se da sam u New Yorku i da moj avion nije jedini koji želi poletjeti :)




Dok ih 30 stoji u redu za polijetanje, redaju se na nebu za spuštanje

New York na horizontu


Leave a Reply


Warning: stristr() [function.stristr]: Empty delimiter. in /home/dugaven/public_html/kiko/wp-content/plugins/wassup/wassup.php on line 2093