Nekako pomalo nezapaženo je prošlo vrlo zanimljivo predavanje Nicholasa Negropontea u Zagrebu. O organizaciji konferencije ne treba trošiti riječi, ali želio bih djelomično prokomentirati neke nedoumice o OLPC ideji. Za početak zaboravite na laptop. Da, znam teško je. Ili je lijep ili ružan. Ili spor. Zaboravite na laptop. Dobro? Ideja je promijeniti način školovanja. Negroponte očigledno to želi naročito napraviti u zemljama “trećeg svijeta” (što je, prisjetimo se malo bila i Hrvatska nekada u doba Jugoslavije) zbog toga što tamo većinom vlada još Viktorijansko poučavanje 19. stoljeća koje šibom utjeruje znanje. Svi citati su moji sjećanja na sadržaj predavanja, a ne nikakav prijevod materijala (koji su bili snimljeni, pa se možemo nadati da ćemo ih moći nekada i pogledati).
…učenicima se do četvrtog razreda izgubi ta žar u očima koju imaju kada prvi puta dođu u školu..
To je kreativistički način podučavanja (ili poticanje istraživanja) koji se onda može vidjeti i u drugim aktivnostima koje nemaju veze sa računalima. Čuli smo primjer da djeca koja nauče programirati (program nikada ne proradi od prve!) dobiju novu vještinu debuggiranja koju onda koriste i u testovima ispravnog pisanja riječi. Njih zanima zašto su pogriješili te dvije riječi i nije im dovoljno što su sve ostale točne. Slijedeća priča pokušava opisati situaciju na drugi način:
Postojao je narod koji nije imao pismo. U jednom trenutku vođe naroda odlučile su da treba uvesti pismo, pa su uvele po jednu olovku i svaku školu. Kako to nije urodilo plodom, odlučili su u svaku školu staviti po jedan razred koji je imao po jednu olovku na svakom stolu. Naravno, svi znamo da je bolji način dati svakom učeniku olovku.
Dakle, sve rasprave da li je OLPC ili Asus EEE PC bolji, jednostavno promašuju cijeli cilj. Nije čak ni stvar u tome da je OLPC dva puta jeftiniji ($200 * 5 = 1000 kn) od Asusa nego jednostavno u tome da je jeftin laptop jedini način da svaki učenik dobije svoju olovku. OLPC laptop je zapravo samo jako zanimljiva implementacija te ideje. Zamislite sat u školi upoznavanja sa znakovima, ulicama i prostorom oko sebe: Djeco, nacrtajte ulice oko škole i znakove koje ste vidjeli na njima (prisjetimo se, OLPC ima podršku za grupno crtanje). Nakon što su nacrtali ulice i napisali imena, može se spomenuti da je standardna orijentacija karata prema sjeveru i zašto crtamo baš tako, a onda, s obzirom da je lijep i sunčan dan, djeca mogu krenuti u obilazak škole i koristeći više OLPC-a istovremeno (zgodnim programom koji smo vidjeli koji može mjeriti udaljenosti između dva uređaja) upisati na svoje mape točne udaljenosti. Mapa onda sama može korigirati odnose (prisjetimo se, svi OLPC-ovi su povezani tako da se mapa sama obnavlja svima) i na kraju imaju neku ideju o tome kako prostor možemo zapravo prikazati kao skicu (npr. tramvajske pruge) a različito kao mapu sa stvarnim omjerima. Usput, naravno možemo pogledati i horizontalnu i vertikalnu signalizaciju (zebre, semafori), i npr. snimiti filmić. Možda nisam siguran u program kojeg predmeta bi ovakav zanimljiv zadatak spadao, ali mislim da mu nedostaje samo “pametna mapa” koja bi mogla biti jednostavna aplikacija na OLPC-u. Da li čujem glasove zainteresiranih pythonaša?
