Nakon vrlo iscrpnog večernjeg utrkivanja s autićima krenulo se na večeru. O, da - večeru. Ne da smo bili gladni nego ono… vikalo se “daj mesa, majstore”. Dokotrljali smo se autobusom do neke konobe koja je, sudeći po tome da tamo nije bilo žive duše, bila rezervirana samo za nas I tako, smjestili smo se lagano i grebli noktima po stolu čekajuć’ mesa. Prvih pola sata ispilo se pive i vina kad eto ti predjela… stigla salata od hobotnice i neko tijesto…

Zatim je stigla i večerica, ajoj majke ti - večerica. Svinjetine, teletine, puretine, krumpira, salate, kruha i vina. Sat za satom jelo se i pilo, živa muzika prašila je cijelu večer. Nisam siguran, ali pretpostavljam da su svirale Slavonske lole. Dečki drmaju ko veliki. Sve su svirali i pjevali - i naše i istočnjačko. Tek iza ponoći ekipa se opustila i počela naručivati pjesme za svoju dušu.

Eto ti Danila kako se opustio, raspjevao i ugodno iznenadio sve prisutne

Neočekivano iznenađenje Datentechnika… trbušne plesačice