Ben Scott, inače Free Press Policy director, u svojem kratkom video uratku od pet minuta objašnjava zašto je ugovor AT&T<>iPhone jako dobar za njih i jako loš za sve ostale.
Archive for July, 2007
iPhone hearings
July 31st, 2007Hotspotomanija – nastavak
July 31st, 2007
Čini se jako je priča sa hotspotovima, u ovom slučaju s komercijalnim pristupom, ali ipak hotspotovima sve veća špica. Signalom se pokrivaju veća i manja mjesta, a ponajviše najatraktivnije turističke destinacije gdje ponuđači mogu čak i okrenuti dobru lovu. Naravno, svi koriste 2.4 GHz spektar za komercijalnu upotrebu, a ne plaćaju naknadu HAT-u. Izračene snage su na pristupnim točkama daleko veće nego što je to zakonom propisano. Ali, koga to briga? Ljudi imaju internet na plaži pa taman i za 15 kn na dalje. Vijest na Business.hr-u kaže ovako:
Informatizacija plaža još je jedan u nizu koraka iz kojih je vidljivo kako Rivijera Ičići teži suvremenom upravljanju plažama i ugostiteljskim objektima, rekli su iz kompanije. “Ovaj originalni projekt, prvi takvog tipa u Hrvatskoj, obraća se mlađoj, modernijoj i poželjnijoj kategoriji gostiju. Pruža im pristup internetu po cijenama od 15 kuna za 30 minuta, 30 kuna za 60 minuta, odnosno 50 kuna za 120 minuta”, pojašnjavaju iz tvrtke Rivijera Ičići.
Dakle, klasika. Ista priča je i u Internet caffe-ima po Istri, Primorju i Dalmaciji. Razlike u cijeni nema, ali ste mobilniji i ne morate čekati u redu da netko sjaši sa PC-a već se možete sa svojim osobnim prijenosnikom spojiti tamo gdje nasnifate signal bežične pristupne točke. Iako je malo glupo nositi prijenosnik na plažu i pravit se važan kak možete surfat tik do mora na +40 celzijusa – priča s takvim pristupom je nešto što u Hrvatskoj postaje trend.
Zasad je riječ o pet baznih postaja, dvjema na plaži Slatina, dvjema u autokampu “Opatija” u Ičićima te jednoj na plaži “Kvarner” u Lovranu, a u cijeli projekt je do sada investirano oko 100 tisuća kuna. Ovo je tek početna faza projekta, u kojoj su signalom pokrivene plaže Slatina i Kvarner te autokamp “Opatija” u Ičićima. U nastavku projekta planira se, uz daljnje investicije, pokriti plažu Peharovo u Lovranu te plaže Lido i Tomaševac u Opatiji, tako da bi prema procjenama ukupna investicija mogla dosegnuti oko 250 tisuća kuna.
Imam osjećaj da su malo previše pretjerali sa iznosima. Najglupljih pet pristupnih točaka, a u koje spadaju antena, uređaj, pigtail, UTP do switcha, kutija za uređaj i td., da košta 100.000,00 kn? Pa di je to kupljeno i koja je uopće oprema u igri? Za taj iznos mogli su složit 20 pristupnih točaka, a ne samo pet. Još 250.000,00 kn za pokrivanje par plaža? A da za isti iznos pokrijete cijelo naselje? 
OLPC kao “laptop projekt”?
July 30th, 2007
OLPC (One Laptop Per Child) projekt zamišljen je kao edukacijski projekt, a ne laptop projekt i kao takav će se realizirati u većini zemalja svijeta. Nedavno je na OLPC News webu izletjela bombastična novost da je krenula proizvodnja prijenosnika te da bi se oko Božića na tržištu mogli naći i prvi primjerci, kako za zemlje u razvoju tako i za individue (??). Da, to bi naravno značilo da si svaka šuša već za Božić može kupit takav prijenosnik i radit s njim što ju volja, a tim više što je totalka open source. Najzanimljiviji bi naravno bio hackerima. U tom trenu kada bi se otvoreno pojavio na tržištu automatski postaje ‘laptop projekt’, a ne više ‘edukacijski projekt’ kao što je i zamišljen. Pretpostavljam da nije problem napasti globalno tršište sa milijunima tako jeftinih open source prijenosnika. Budžet bi se u organizaciji popravio i cijela priča komotno bi se nastavila, ali u tom slučaju gubi smisao i svu draž. Tu već postoje igrači koji su ‘vjetar u leđa’ kao Intel, Google i slične organizacije. Anyway, Laptop projekt? Da li je to zaista tako? Naši mediji su svi po redu uredno prenijeli vijest, od BUG-a, Jutarnjeg lista, Metro Expressa i tako dalje. Ako OLPC postane ‘Laptop projekt’, razmišljam malo, kako će izgledati daljnji razvoj? Stotine developera diljem svijeta će tipkati kod, raditi na stabilnosti sustava i razvoju aplikacija, a neka će organizacija mlatiti lovu na tome??? To baš ne drži vodu.
Ovako malo na glas razmišljam, što ako se nađe na tržištu? Tko će imati pravo i po kojim uvjetima biti generalni zastupnik za uvoz i daljnju distribuciju? Tko će okretati masnu lovu? MSAN? King ICT? HGSpot? T-Com? Laptopi su namijenjeni edukaciji djece od 6-12 godina. Naša korumpirana Vlada za takav projekt vjerojatno bi i bez razmišljanja poklonila nekom od mogućih/potencijalnih partnera/dobavljača i 4-5 puta veći iznos nego što treba za cijeli projekt pa neka zaradi tko može, kasnije će se dijelit. Još nam samo takav scenarij treba. Svakako nije nemoguć – barem ne u Hrvatskoj. S druge strane, koliko uopće ima smisla izlazit s takvim prijenosnicima na recimo Hrvatsko tržište? Tko bi to zapravo kupovao? Prijenosnik je bez sumnje totalna šminka, ali kad pogledaš kaj dobiš gore (u principu niš) – što si kupio? Komad hardvera sa vrlo sitnom tipkovnicom, unixoidom koji mnogima neće odgovarat, a o sadržaju da i ne govorimo. Da ne zaboravimo da bi za individue prijenosnik koštao cca $500-600. Dakle to baš nije $100-175. Ta niža cijena vrijedit će samo za države koje odluče investirati u projekt i školstvo.
Bila je spika da bi moglo ić po principu ‘kupiš dva – dobiš jedan’, ali to su još uvijek samo priče. Dakle to je oko 3.000,00 kn pa čak i 4.000,00 kn u HR (s maržom, PDV-om…). Mislim, dodaš još 1.500,00 kn i imaš pravi prijenosnik sa 17″ LCD ekranom, puno RAM-a, jakim procom i td. I još dobiš neku fancy torbu za njega. Kupovat ovakav prijenosnik djeci za rođendan, krizmu, pričest, Božić, Novu Godinu i td. može proći. I, kaj onda? Dijete bu tipkalo po njemu, nebude ništa shvatilo, a niti naučilo i vjerojatno će ga pospremit pod krevet sa ostalim igračkama. Rađe onda djeci kupite dobri stari tamagoči ili neku sličnu igračku pa uštedite novce.
Eh, sad… vratimo se na bit. Istina je da je OLPC u proizvodnji, napokon! Priča je krenula, svaka čast. Oko Božića počinje komercijalni program i to je točno, ali još uvijek nije odlučeno kako će taj program izgledati niti kakvi će biti uvjeti. Informacija je izletjela u medije prerano, odnosno nije uopće trebala izaći u medije kao takva. Propust, ali vrlo pametan propust. Zbog takvog hoaxa na OLPC su pažnju obratile mnoge zemlje svijeta, ali i velike kompanije. Eh, sad… da li je sve u medijima ustvari jedna velika zabuna? Saznat ćemo uskoro. Za sada su ovo službeno neslužbene informacije. Karte su i dalje na stolu i sve opcije su otvorene.
Metronet u Dugavama – konačno!
July 24th, 2007
San ili java? Ah, da nisam bio dolje pred zgradom i u podrumu nadzirao radove vjerojatno ne bi ni vjerovao da se to dogodilo. Godinu i pol dana pričanja i evo – napokon. Alternativa je konačno stigla u Dugave. Ne baš u onako bombastičnom tonu kako sam zamišljao, ali dogodilo se. Ne odmah, ali nadam se jako uskoro svi u Dugavama moći će reći DCM-u ‘doviđenja i ko te j*** nakon svih sranja koja si napravio nakon Antene J.D.’ za koju sam inače smatrao da nema zdravu konkurenciju u sranjima koja su radili. Prevario sam se. Svi su oni ista banda – samo drugo ime nose. Metronet je trenutno jedini koji je postupio ispravno i napravio Ugovore o suradnji sa predstavnicima pojedinih stambenih zgrada i/li ulaza prije izvođenja bilo kakvih radova te kroz udrugu Dugave Wireless upoznao potencijalne korisnike sa onime što će doći.
Metronet je, barem po riječima mnogih, u Dugave stigao odavno, ali ne i ustambene zgrade prema rezidencijali. I još uvijek nije, ali u suradnji sa udrugom Dugave Wireless koja ima brdo testnih korisnika za nove Metronetove broadband usluge, optika će ipak biti dostupna na nekim lokacijama u Dugavama i prema testnim korisnicima te ostalim potencijalnim korisnicima na istim lokacijama. Koje će se tehnologije i usluge testirati još nije konkretno poznato, ali vjerujem da će vijest biti bombastična. Optika mi je ispred stana, a sam ću si ju upeljat u stan danas/sutra. Nisam full ziher, ali vjerojatno ću biti prvi u svojem kvartu koji ima Fiber to the home
Inače izvođači koji su provukli infrastrukturu i riješili sve su isti oni koji su to radili i za DCM i isti oni kojima sam u više navrata zvao policiju kada izvodili nedozvoljene radove na Svetog Mateja 111-119. Dakle, znamo se mi već i od prije Međutim sada je priča bila malo drugačija jer je sve bilo propisno pa policija nije trebala radit svoj posao. Kako god bilo, oni samo rade ono kaj im se veli. Nisu oni krivi kaj ima majmuna u firmama poput DCM-a koji misle da su najjači pa buše i ruše kak im se sprdne. Eh, sad više tu nema mjesta za DCM. Razvodna telefonska kutija je popunjena.
Evo i malo slikica…
802.11s Mesh Network @ OLPC
July 22nd, 2007Evo jedan mali video primjerak iz Red Hat-a u svezi OLPC-a i mesh mreže koju kreiraju za vrijeme svog rada. Korisno štivo i dobar uvod u Mesh mreže za one koji se žele pozabaviti njima.
Colbert Report: OLPC march to global enslavement
July 22nd, 2007Colbert se u svom današnjem prilogu raspričao o tehnološkim aktualnostima i uređajima pa je između ostalog spomenut i OLPC (One Laptop Per Child) te iPhone. U principu OLPC priča je bila uvod u priču oko iPhonea, a uglavnom je sve bila sprdnja na OLPC. Simpatičan prilog
OLPC korišten za skidanje pornjave?
July 22nd, 2007
Bombastična vijest osvanula je jučer na Slashdotu kako su djeca u Nigeriji koristila donirana računala (OLPC) za pretraživanje pornografskih siteova i skidanje pornjave s neta. Zapazili su da na nekim računalima ima sličica za odrasle i istu sekundu optužili djecu i najavili filtriranje po laptopima.
“The OLPC project to bring the internet to third world has worked well — too well, it seems. Yahoo reports that Nigerian Children are already using the OLPC to browse for porn.”
Ok, WTF? Pa razumljivo je da djeca istražuju, pogotovo kada se prvi puta susretnu s tako velikim tehnološkim korakom prema naprijed. Jasno, to generalno predstavlja problem s obzirom da se maloljetnicima ne bi trebale pokazivati i omogućavati takve stvari u ranijoj fazi kada bi se trebali posvetiti učenju i razvoju. Opet, neće im dugo trebati da na neki drugi način dođu do željenih informacija. Zašto onda takve stvari skrivati od njih? Zašto ih se onda jednostavno ne počne učiti o njihovom tijelu i seksualnosti?
Najavljeni su filteri po laptoptima ili na serverima. Da li je to u redu? Pa i je s obzirom da većina država u svijetu ima takve Zakone po kojima se školska računala moraju strogo nadzirati, a sadržaj filtrirati. S druge strane koliko će djeci trebati dok ne nađu način da zaobiđu filtere? Ako ne oni, definitivno će to napraviti netko drugi iz njihovog kruga poznanstva, a tko je spretniji sa računalima. Što onda? Brdo script-kiddija koji će rokati po mašini kad god stignu samo da rade sranja umjesto da im se omogući sloboda pretraživanja informacija i da ih se potakne na učenje pa taman oni usput, onako s vremena na vrijeme, prosurfali webom i vidjeli da neke tete imaju velike, a neke male cice.
Ipak malo veći problem predstavljaju i integrirane web kamere na laptopima koje bi se također mogle koristiti za “domaće zadaće” i sherati na mreži. Naravno ne misli se na djecu od 1-5 razreda, ali oni od 6-8 razreda su balavurdija koja je dovoljno otkačena da krene u perverzije i istraživanje svoje seksualnosti popraćene video uratcima što mediji vole još dodatno zasoliti i napraviti priču od koje tim istim klincima dođe da se više nikad ne pojave u javnosti.
France Telecom tuži grad Pariz zbog konkurencije sa hotspotovima
July 17th, 2007
Wifi za svakoga, hotspot za svakoga i sudska tužba za svakoga. Wireless je i dalje bojišnica u cijelom svijetu, a evo, stvari se zakompliciravaju kad se gradovi sjete da već godinama propuštaju priliku za vlastitom promocijom i omogućavanje kvalitetnijeg života svojim građanima kao i brži pristup informacijama i servisima od iznimne važnosti. Evo, u Francuskoj recimo grad Pariz biva tužen od France Telecoma zbog puštanja u pogon hotspotova po muzejima, parkovima i knjižnicama sa besplatnim pristupom internetu. France Telecom ima pak 2250 komercijalnih hotspotova po cijelom gradu i jasna stvar je da im takva igra grada ne paše. Ako se ne možeš nadmetati – tuži! To je strategija France Telecoma…
Veli ovak:
France Telecom sues city of Paris on free Wi-Fi hotzones
If you can’t compete, sue. That seems to be France Telecom’s (and many telcos’) strategy. France Telecom has filed a complaint against the city of Paris for allowing free Wi-Fi access in 400 public spaces. Sour grapes.
The city issued an RFP last year and selected SFR to deploy the network in museums, parks and libraries. Orange, France Telecom’s wholly owned cellular carrier, bid for the project, as did Neuf Cegetel/ TDF and Meteor Networks.
The city maintains that the free Wi-Fi service complements those offered by other operators and does not compete unfairly with them. For example, access is available only during the opening hours of those libraries and museums (and parks although I can’t see how they would turn that off in a public park).
Dobro i kaj sad? Oće beba cicu? Ono u čemu ja vidim konkretan problem, a to jasno piše na kraju istog članka, je slijedeće:
Incumbent operators in Europe have shown no reluctance to throw their weight around and use their army of lawyers to stop innovative projects, just like this US counterparts. They’re terrified of free, open networks that used unlicensed spectrum because they’re in the bill-for-each-bit, artificial scarcity business.
Mislim da će i HR Internet Provideri i Telekomi biti u strahu od wireless udruga kada priča sa Hotspotovima plane i to baš zato što deru astronomske cifre na hotspotu za 1h surfanja i još k tome ne nude apsolutno nikakav sadržaj za razliku od wireless udruga koje u paketu sa Internetom nude pristup svojoj lokalnoj mreži i kompletnom sadržaju, servisima i tako dalje, s tim da je cijeli sadržaj konstantno u razvoju.
Da vidimo koji će se ISP u HR nadmetati sa takvom ponudom…
Hotspotomanija
July 17th, 2007
Već dosta dugo vremena trubim o tim famoznim hotspotovima koje bi community wireless udruge u Hrvatskoj trebale pokrenuti u područjima svog djelovanja i omogućiti nesmetan stalan ili povremen pristup Internetu svim građanima bez ikakvih naknada, ali u principu nitko nije trzao i ništa se nije dešavalo. Onda su došle neke tvrtke i pokupile ideje i projekte wireless udruga te napravile stvar “kako spada”. Priča ide dalje, ništa još nije gotovo, ali udruge i dalje ne trzaju. Ipak, neki su se odvažili i rekli: “Napravit ćemo to”. I, napravili su. Zadnjih dana to je jedna velika vijest u medijima. Neka je.
To je trebalo napraviti još prije dvije godine, ali financijske (ne)mogućnosti udruga nisu dozvoljavale pravi hotspot pokret. Sada su stvari ipak malo drugačije.
Stvar je jasna. Internet je slobodan medij i trebao bi biti dostupan svima u svakom trenutku isto kao što bi i mreža, ma kakva god bila, wireless ili žičana, trebala biti dostupna svima i omogućavati nesmetani pristup lokalnim i globalnim komunikacijskim servisima. Community wireless udruge u Hrvatskoj iz članstva HRFreeNeta počele su omogućavati realizaciju te vizije. Community wireless udruge iz HRFreeNeta, Dugave Wireless (Zagreb) i ŠIWireless (Šibenik) prve su koje su krenule sa projektom. Evo i nekih isječaka iz medijih u zadnjih par dana što se tiče udruge ŠIWireless. Tko zna, možda netko od medija spomene i Dugave Wireless
Inače u Dugavama je prvi HotSpot aktivan na adresi Hribarov prilaz 6, kafić Plava noć. Više o tome na http://www.dugave.net/aktualnosti.php?id=56
Cijela vijest može se pročitati na business.hr webu na linku
Evo jedna od srca
Beč – grad kulture i wirelessa
July 9th, 2007
Danas sam se jedva digo iz kreveta. Glava ‘ko balon, oči kao sarme, sparina tuče, a sve posljedica jučerašnjeg višesatnog puta iz Beča po najjačem suncu. Yea baby. Sa članovima udruge Dugave Wireless i Zabok Wireless, a sve ispred HRFreeNeta bio sam na druženju sa članovima FunkFeuer wireless zajednice iz Austrije. Priključili su nam se i core developeri OLPC Austria projektnog teama. Bilo je do jaja. Evo kako je krenulo. Prvo smo u subotu u Dugavama navalili na bankomate i mjenjačnicu, a zatim se nacrtali ispred šoferovog prijevoznog sredstva. Put do granice bio je mila majka. Po putu smo naletili na ekipu iz Zabok Wireless pa smo u strašno velikoj kolini krenuli dalje. Iskreno, mislio sam da će nas ići puno više. Dva tjedna prije puta pola Hrvatske je govorilo da svi idu, svi će bit slobodni, svi su već spakirali stvari i onda su par dana prije puta počeli shvaćat da im putovnice više ne vrijede. Krasnjecki! Ajde, u Sloveniju se može i osobnom iskaznicom, ali ako vas murija ulovi u Austriji zbog bilo čega…ode vi u zatvora. Anyway i tak se mi vidli sa Zabokčanima po putu…
Zatim smo se nastavili voziti. I tako vozimo se mi, vozimo, kad evo nas u Sloven…op, Austrija! Inače moram priznat da su u suprotnom smjeru prema Hrvatskoj bile kolone i po 10-15 km. Cijela Slovenija je jedno veliko usko grlo prema našoj državi.
U Beč smo stigli gladni, žedni i puni bežične radosti i veselja. Iako nismo znali kuda idemo i gdje ćemo doći, osmjeh na lice izmamio mi je Aaron Kaplan kada se pojavio od nikud i zaželio dobrodošlicu. Inače njega sam prvi put upoznao na IS4CWN ove godine u Washingtonu. Ne samo njega nego i Wolfgang Nagela i Andreasa. Sve same legende FunkFeuera. Ispucani od sunca navalili smo na frižider i hladnu cugu poput životinja. Wolfgang nije oklijevao već je izvukao roštilj ispod stola, napucao ga ispred zgrade i udri peć meso Svi su skočili odma vadit stolove i klupe van, mahalo se zastavama, odma muzika ovo ono ko da smo iz HRFreeNeta.
E, onda kad smo si fino pojeli krenulo je sa zajebancijom. Ni v’rit ni mimo nego odma ja na ‘male zelene’. Moram priznat da sam jako zainteresiran i nabrijan za razvoj tog projekta u Hrvatskoj (pa sam ga i pokrenuo kroz HRFreeNet), a kako je taj mali prijenosnik ustvari i kompletan mesh node, činjenica je da je spoj OLPC projekta i Wireless udruga jednostavno genijalna i nezaobilazna stvar koja ni ne može ispasti drugačije nego tako kako je, a ukoliko se isti spoj nadoveže na razvoj wireless mesh projekta u Hrvatskoj… wireless bi mogao dobiti jedno novo značenje u Hrvatskoj.
Lijepo smo se proveli i u obilasku mrežnih čvorova. Jedva sam dočekao da zagrebem po crijepovima Bečkih stambenih zgrada Nisu baš pristupačne kao naše u Dugavama, ali izazov je time veći.
Podrum im je jednako pa možda čak i bolje posložen. Optika uredno ulazi u zgradu, rackova, routera i servera imaju više nego bilo koji manji ili srednje veliki ISP u Hrvatskoj, a izvedba je vrlo profesionalna. E, tako je završilo prvo poglavlje našeg obilaska po podrumima i krovovima te smo se zaputili prema hostelu. O, da. To je priča vikenda. Do hostela ima 10 min vožnje, a u prvoj rundi našli smo ga za 20 min. Lijepo smo se prijavili na recepciji iako nam se cura koja je tamo radila doslovno smijala u facu cijelo vrijeme što je izgledalo vrlo glupo i izazivalo neugodnost, ali ajd…. Zajebancija je krenula kada smo si trebali otić po plahte i samostalno pripremit krevete za spavanje. Prije nego što smo krenuli po njih cura je rekla: “There is no sheets (shits) on the bed” To smo prasnuli u smjeh sjetivši se Italijana s Malte. But I wanna sheet (shit) on my bed 
Dogovor je bio da se nađemo sa ekipom oko 21:00 pa smo frajerski krenuli iz hostela u 20:45 je, bože moj, treba nam 10 min do tamo ili maksimalno 15 pa čak i da fulamo ulicu. Tamo smo došli u 23:45 Murphyjev zakon kaže da ako postoji i najmanja šansa da ćeš se izgubiti u Beču, onda ćeš se i izgubiti. Ne, nismo se mi zgubili…ustvari smo samo “razgledavali grad” Večer je prošla u zajebanciji, druženju, prezentacijama o OLPC-u i td.
Nije to sve. Idući dan smo opet išli u grad, ali pješice i to još na drugu stranu grada koju još nismo upoznali. Krenuli smo u grad u 10:00 ujutro i računali da ćemo se vratiti kroz pola sata. Mda, vratili smo se u 13:20 Ne, nismo se izgubili…samo smo upoznavali i taj dio grada
Šećer na kraju, pogled iz sobe hostela na grad vrijedan svakog Eura…
Evo malo Beča
